Heart of courage

9

Elena je ogrlicu koju je dobila od stranca u šumi spremila ispod lažnog dna svoje kutije za nakit. Svima u mafiji je mogla reći da je ponosna vlasnica ukradenih i oduzetih komada nakita koju su načinjeni od dijamanata, rubina te zlata. Voljela je taj nakit. Za svaki komad tog nakita se morala izboriti na svoj načn. Krvlju.

Nitko od Rusa osim Maksima i Alekseja se neće vratiti kući još tjedan dana. Maksim i Aleksej se vraćaju za tri dana. Još dovoljno vremena da pokupa još nešto saznati o susjedima. Nije im planirala reći svoje sumnje da su im susjedi članovi protivničke mafije. To je morala ostati tajna, barem za sada.

Moglo bi se reći da se tih dana nije odvajala od Adama i Maye proteklih dana. Laži su se nizale, zaključci su stizali, a nepovjerenja je bilo sve više. Što je više toga saznavala o njima, to je bila više sumnjičava. Previše toga se poklapalo s mafijom da bi bili normalna obitelj. Većinu stvari je saznala od Maye koja očito nije znala držati jezik za zubima. Za Elenu je to bila dobra stvar. Barem se nadala. Maya joj nije izgledala koa osoba koja zna lagati te je vjerovala da je istina sve što joj je govorila.

U posljednje vrijeme je često bila s Mayom, pogotovo bi se negdje nalazile nasamo. Ona pred bratom Eleni nije odavala previše toga, kao da ga se boji. Bez njega je otkrivala puno više toga. On je bio tvrdoglaviji od nje. Oprezniji zapravo. Uvijek pazi što govori.

Elena, Maya i Adam su sjedili iza škole. Najbrbljavija od njih troje je pričala o školskom zimskom plesu koji se uskoro održava. Bila je uzbuđena zbog toga, a Elena nije. Nije vidjela smisao toga. Zašto bi išla na neki školski ples? „Irina, hoćete li ti i Boris ići na ples?" Upita je Adam.

Ona odmahne glavom. „Mislim da u toga tjedna uopće nećemo biti u školi. Najvjerojatnije ćemo ići kod naših rođaka koji su odselili u Austriju.", kaže im još jednu laž.

Maya se rastuži te se počne igrati pramenom svoje kose koja je sada kovrčava. Njoj je očito hladnije nego Eleni zato što je nosila crveni kaputić. Izgledala je slatko u njemu te je to nerviralo Elenu. Mrzila je taj izgled slatke nevine djevojke koja se plaši svega, čak i vlastite sjene.

„Vi stvarno puno putujete.", prokomentira na glas. Razočaranje se vidjelo na njezinom licu.

„Rekla sam ti već.", kaže Elena i zastane na trenutak. „Vodimo nekoliko klubova u Rusiji i SAD – u i jednostavno zbog toga moramo često izbivati iz škole."

Svi ušute na nekoliko trenutaka. Elena je smireno sjedila prekriženih nogu promatrajući pticu koja je skakutala po tlu. Adam je navukao sivu kapuljaču na glavu i stavio ruke u džepove jakne te je time Elenu podsjećao na Enara, a Maya je promatrala svoje duge nokte koji su bili nalakirani u bež boju.

Njih dvoje uskoro otiđu kući zato što je Mayi bilo hladno, a Elena ostane sjediti na klupici. Na neki način se osjećala usamljeno. Već više od tjedan dana je bila sama u ogromnoj kući. Brinula je o dvije kuće koje su povezane tajnim podzemnim tunelom u kojem su skrivali većinu oružja, nekoliko motora i dva auta. U tom tunelu se nalazilo nekoliko prostorija od kojih je jedna povezana s garažom. Nije se bojala samoće. Znala je da je samoća ono što je jednoga dana može okruživati. Nedostajala joj je galama koja je uz petoricu dečki uvijek bila prisutna.

Polako ustane s klupice kako bi se zaputila prema parkiralištu gdje se nalazio njezin automobil. Osjeti snažne ruke kako se obavijaju oko njezinog struka i vrata. Taj dodir nije bio pun ljubavi kao Aleksejov. Bio je prijeteći i pun zlobe. Stane napadaču na nogu te se nekako uspije osloboditi njegovog stiska. On zatetura te se Elena okrene prema njemu. Bio je to krupan čovjek s tetovažom na lijevoj sljepoočnici. Ona izvuče nož iz njegovih korica te stane u borbeni položaj. Znala je da taj čovjek nije došao kako bi razgovarao s njom. On nasrne te nju, ali ona, manja, brža i okretnija od njega se uspije izmaknuti pritom mu zadavši ranu na desnom boku.