7

1.2K 36 0
                                    

Ja: "Marko, sta ces ti ovdje?"

Marko: "Brinuo sam se."

Ja: "Ne trebas se brinut za mene, bila je i pogreska sto sam dosla na kavu."

Marko: "Sam ja nesto krivo napravio??!!?"

Taj trenutak je povisio ton i usao je u stan. Bio je bas uporan.

Ja: "Dobro, sta ti radis? Ja te nisam pustila u stan!! Sta tebe briga za mene? Tko si ti meni i tko sam ja tebi da bi se mi tako razgovarali???"

Marko: " A sada cemo se praviti da se ni ne poznajemo, pa sta ti je bilo da si onako otisla??? Znas kak mi je bilo neugodno pred izbornikom? Sta si je covjek mislio? Da s kim se ja to druzim?"

Ja: " A znaci tako, pa nemoj se druzit sa mnom. Nisam ja tebe zvala na kavu. Uostalom odi van!!"

Krenula sam prema vratima da ih otvorim Marku, a on me privukao k sebi i stisnuo uz sebe. Gledao me u oci i cvrsto drzao. Srce mi je lupalo sto na sat. Cinila mi se vjecnost dok smo tako stajali pripijeni jedno uz drugo.

Odjednom Marko je krenuo prema meni da ce me poljubit, a ja sam ga odgurnula od sebe.

Ja:" Dobro sta je tebi?? Si ti normalan? Sta si umisljas? Mislis da se mozes tako ponasati?"

Marko: "Meni??? Sta je tebi. Zar ne bi ti kao djevojka trebala shvatiti kada se nekome svidas??
Nella, od onog dana u restoranu urezala si mi se u glavu, a sada i u srce. Da li ti je sada jasno???"

Ostala sam u soku. Marko Pjaca mi je rekao da sam mu u srcu. Ma on to svima sigurno prica. Joooj pa sta da radim. Ne mogu biti s njim.  Njegov izbornik je moj otac. Ne zelim se vezati za Marka i onda da me ostavi.

Ja: "Marko ja ne zelim biti jedna u nizu. Odi van. Ne zelim se vezati za nikoga pa ni za tebe. Sta mislis ako si Marko Pjaca da mozes imati svaku???" E pa ne mozes, mene neces. Odi sad van!!"

Marko: "Idem, ali ne cu odustati od tebe to si upamti. Nikada, ali nikada nisam prije osjecao prema djevojci ovakvo nesto!!!"

Otisao je iz stana, a ja sam briznula u plac. Pa zasto se sve meni ovo događa. Svaka djevojka bi bila sretna da joj MARKO PJACA izjavi ljubav, a ja ga otjeram van. I ja osjecam prema njemu isto, ali ne budem si dopustila da ga zavolim i onda da me ostavi.

Otisla sam u sobu i legla na krevet. Prosla je vec ponoc, a ja nisam mogla zaspat. Stalno sam razmisljala o Markovim rijecima.

Konacno sam zaspala.

8:00 sati je i sva sam nikakva. Stalno mislim o ocu, Marku, zivotu....

Pogledala sam na mobitel i imala sam poruku od Marka.

" Nella, se mozemo naci danas?"

Nisam odgovarala jer ne zelim ga cut, a pogotovo vidjeti. Samo sam ga ignorirala.
Obavila sam jutarnju higijenu, obukla neku trenirku i otisla se setati. Stalno mi je mobitel zvonio jer je gospodin Pjaca bio bas uporan. Nakon 23 prpustena poziva javila sam se.

Marko: "Dobro zasto se ne javljas?"

Ja: " Jos i pitas?"

Marko: " Daj Nella moramo razgovarati."

Ja: " Ne moramo mi nista."

Poklopila sam i nastavila setati. Vrijeme je bilo cudno kao da ce opet kisiti. Bas je ovo ljeto kisno. I tako ja setam i krene kisa, a bila sam dosta udaljena od stana. A opet me nije bilo briga. I odjednom cujem da netko vice "Nellaaa!!!" Bio je to Marko.
Nije nista govorio, samo je isao dosta brzim korakom prema meni, kisilo je, ali nije ga bilo briga. Dosao je do mene i nije nista rekao, samo me je cvrsto primio za ruke i poljubio.
Bilo je kao u filmu. Ljubili smo se na sred ulice dok pada kisa.

Marko Pjaca i jaDonde viven las historias. Descúbrelo ahora