Moja žena

13.2K 638 9
                                    


Otvaram vrata i ulazim unutra, Osmanovi ljudi su uperili oružje u nas.

- Spustite oružje – Osman naređuje i odmah ga poslušaju.

Potražim Laru i ugledam je na stolici u uglu. Deluje preplašeno, baš kao što sam je često zamišljao, baš kao što sam se oduvek bojao. Koračam ka njoj i pokušavam da suzbijem bes u sebi.

- Dušo? Jesi li dobro? – pitam je dok vadim nož.

Klimnula je potvrdno glavom i presekao sam uže kojim su joj vezali ruke.

- Kemale – ustala je i zagrlila me. Osećam njen strah i to samo povećava bes koji se gomila u mene.

- U redu je, bićeš dobro ne brini – tražim njene oči da je uverim u istinitost mojih reči.

- Moja majka . . .

- Tvoja majka je dobro, na poslu je. Namamili su te lažnom slikom.

- Hvala Bogu – savila se i izdahnula.

- Nisu te povredili?

- Ne. Kemale šta se događa?

- Ne znam, ali upravo ću saznati – uhvatim je za ruku.

- Ibrahime?

- Ćao Lara.

- Ćao.

- Nismo se videli godinama, izgledaš prelepo.

- Ovaj . . . hvala.

- Ibrahime nije vreme.

- Razgovaraćemo kasnije.

Okrenuo sam se ka Osmanu i Nazli.

- Želim da čujem istinu, i pre nego što počnete da pričate imajte na umi da vas sve imam na nišanu, za svaku laž ostajete bez jedne glave – Lara mi je stisnula ruku. Trebalo je da je pošaljem napolje.

- Nisam znao da je gospođa tvoja žena Kemale – Osman je progovorio prvi.

- A šta si znao?

- Trebalo je da pokupimo neku ženu sa aerodroma i dovedemo je na izolirano mesto. To je bilo sve, čist posao ništa više.

- U redu. Ko te unajmio? – pitam mada već znam odgovor.

- Ona i njen brat – pokazao je ka Nazli koja je ćutala ali vidim da je besna.

- Osmane slobodan si.

- Brate žao mi je, gospođo izvinite zbog ovog, budite uvereni da se neće ponoviti – pogledao je u Laru.

- Sledeći put biraj poslove, odlično znaš da kod mene drugi put ne postoji – obratim mu se jezikom koji savršeno razume.

- Idemo – naredio je ljudima i sačekao sam da izađu.

***

- Ne mogu da verujem da me je kidnapovala tvoja bivša devojka – Lara je izvukla ruku iz moje. Ljuta je, to je dobro bar nije više uplašena.

- Nazli šta sam ti rekao kada smo se poslednji put videli?

- Nemoj mi prodavati ta tvoja opasna sranja, odrasla sam u ovom svetu.

- Kidnapovala si mi ženu!

- A sad ti je žena? Šta ti misliš da možeš samo da me iskoristiš i ostaviš kao da se ništa nije dogodilo?

Na koji kurac sam mislio kad sam se spetljao sa njom?

- Moja porodica Nazli, znaš koja je cena diranja moje porodice – ona odlično to zna. Prebledela je. Da vidim koliko je hrabra?

Ceh naše ljubavi 🔚Where stories live. Discover now