Osveta je jelo koje se servira hladno

1.9K 147 12
                                    

„ – Sto mu gromova!" Uzviknuo je glasom isprekidanim od smijeha, stisnuvši Marijanine ruke koje su se nalazile oko njegova struka čvrsto u svoju šaku. Taj pokret nakratko je Sandri skrenuo pažnju na kičasti pečatnjak sa zlatno ugraviranim slovima na crnoj podlozi kojeg je nosio na srednjem prstu desne ruke.

Bizarno, mrzila je prstenje na muškarcima, pomislila je prije no što joj je za oko zapelo veliko zlatno slovo V, koje se isticalo na sredini te neukusne grdosije, a ispod kojega se nalazio ugraviran broj 1986.

Zahvaljujući slovima koja su bila ispisana oko prstena zaključila je da slovo V stoji za prezime Vidak, 1986. se vjerojatno odnosila na godinu vjenčanja njegovih roditelja, a ostala slova stala su ovjekovječena onamo kao početna slova svakog pojedinog člana obitelji: C za Cecilija, B kao Branko, D za Danijela, M za Martinu i L za Lauru.

Žmarci su prošarali njezino tijelo...na tren je pomislila da bi možda i mogao imati... kap dobrote u sebi. Ali samo na trenutak, zaključila je u mislima odmahnuvši glavom. Da vrag zaista postoji shvatila je nakon što ju je zvuk Mihaelovog oduševljenog dubokog smijeha podsjetio na to od svih omraženo stvorenje. Okrenuo se prema Marijani još uvijek čvrsto držeći jednu njezinu ruku te je suočio sa svojom prilikom koja ju je prijeteći nadvisivala za čitavu glavu.

„ – Da sam znao da ova kuća vrvi ovako ... zastao je kao da traži primjerenu riječ, razigranim djevojkama, ne bih ovoliko dugo odgađao posjetu! Braco, doista si me ugodno iznenadio!" Obratio se Danijelu koji se upravo pojavio na izlazu u društvu munja koje su sijevale iz njegova bijesnog pogleda. „ – Što dovraga izvodiš Mihael?"

Ton njegova uzvika sledio joj je krv u žilama, a Marijanino ionako blijedo lice na čas joj se učinilo prozirnim dok je netremice zurila u mjesto na Mihaelovom obrazu, kao da se nadala da će se nekim čudom onamo uskoro ukazati ožiljak. Zvuk Danijelovog glasa iza nje očito je u njoj ubio i zadnji tračak optimizma pa je sada izgledala kao da će se svaki čas onesvijestiti.

„ – T-ti nn-isi Danijel!" Promucala je. „ – Ludo, zar ne? Kladim se da ti mogu pročitati misli: Čovječe, frajer je isti, ali kriminalno zgodniji!" Mihael je namignuo Marijani prije no što su mu se usne razvukle u zabavljen smiješak. „ – Makni se od nje, Mihael!" Danijel je prosiktao na što je Mihael podignuo ruke u zrak i nekoliko puta coknuo zubima hinivši nevjericu.

„ – Braco ne misliš li da si sebičan? Razumijem da si posesivan kada je u pitanju tvoja draga, ali ovo što sada činiš može proći kao teže kazneno djelo, nevaljalče, okupio si oko sebe pravi mali harem... nacerio se... ne smatram se svecem, ali ovaj put sam nevin, djevojka se pojavila niotkuda i nasrnula na mene...

pogledom je pratio Sandru koja se upravo približila Danijelu. Ljubomora je obuzela njegovo tijelo kada je svojim dugim prstima protrljala ruku njegova brata obgrlivši je da bi potom utisnula nježan poljubac na njegov biceps. Srce mu se blesavo uzlupalo dok je uzaludno tražio njezin pogled zbog čega su riječi same pronašle put preko njegovih usana... baš kao i tvoja ljupka nevjesta sinoć."

Bingo, nacerio se kad ga je pogodila vrelim kestenima... kad bi pogledi ubijali... pomislio je. Ali ne, ono što bi ga sada zaista moglo ubiti bile su ruke njegova brata, da se kojim slučajem kraj njega nije nalazila za njega još uvijek bezimena djevojka magnetski privlačnih smeđih očiju i usnama boje višnje mu pomilovala obraz nakon čega mu je šapnula na uho nešto što ga je barem na trenutak primirilo.

Ironično, taj isti čin u njemu je izazvao čitav spektar osjećaja... crno - bijesnu, crveno - požudnu, krvavo – ljubomornu, roza – povrijeđenu, zapitao se kako bi bilo kada bi on i njegov brat zamijenili uloge? Osjetio je nemir u želucu i zaboljelo ga je mjesto u grudima čijeg postojanja dosada nije niti bio svjestan... zaboga, što se to s njim događalo?

OŽILJAK (završena)Where stories live. Discover now