Komentar

Referendum o ljudskim pravima

Nisam dugo ništa komentirala, a izdogađalo se dosta toga što bi se moglo komentirati.

Istanbulska konvencija ratificirana je u Hrvatskoj, a određene udruge su se odmah bacile na posao skupljanja potpisa za referendum o otkazivanju Konvencije. 

Već tjedan dana skupljaju se potpisi i to za dva referenduma. Inicijativa Istina o Istanbulskoj tvrdi da su skupili već 215 000 potpisa. Za raspisivanje referenduma im nedostaje još 160 000 potpisa.

Nisam sigurna da je 5 dana dovoljno da se skupi potreban broj, a čak i ako se skupi dovoljan broj, Ustavni sud može ne prihvatiti raspisivanje referenduma jer se radi o ljudskim pravima.

Možda im nitko ovih što im govore da je homo i lesbian rod nije rekao da se o ljudskim pravima ne može i ne bi smjelo odlučivati na referendumima.

Oh, well.

Čak i da dođe do referenduma, to ne mora značiti da će većina glasati za ukidanje Konvencije.

Ne moram ni reći da sam protiv ukidanja Konvencije, u Dubiozama sam napisala čitavo poglavlje o tome i jasno je koliko je informacija iskrivljeno, izmanipulirano, a gdje-gdje i nadodano, npr. one gluposti da će muškarci moći ulaziti u ženske wc-e i obrnuto.

Uz sve referendume bio je i Hod za život, naravno u kojem sam se, ironično, našla sasvim slučajno kada sam prolazila kroz grad. Na moje iznenađenje, nije ih bilo baš puno, ali bili su prilično komična kolona dok su hodali za život puštajući Thompsona i noseći kip Gospe na nosilima ukrašenim cvijećem.

Za vas koji ne znate ili možda niste iz Hrvatske, Hod za život je mirni prosvjed koji se svake godine održava u Hrvatskoj u Zagrebu (ove je godine bilo i u Rijeci i Splitu ako se ne varam) kojim žele ukazati na to da pobačaj treba zakonski zabraniti.

Obično se pojavi neki protu-prosvjed pa su ih na trgu bana Jelačića dočekale žene obućene u crno koje su im sjele na put.

Divni i razumni don Damir Stojić ih je prozvao fašistima. Ironično. Za crnokošuljaše koji su nedavno imali okupljanje na trgu je pak imao razumijevanja.

Na isti dan je pak umjetnik i performer Siniša Labrović odlučio pokazati da će ljudi u Hrvatskoj potpisati bilo što ako na to stavite križ, grb i ako vičete da želite spasiti čast Katoličke crkve.

On je, naime, skupljao potpise za to da se katoličke svećenike zakonski zaštiti od progona za pedofiliju. Tužna je stvar da je od 10 ujutro do 2 popodne skupio 60 potpisa.

Čak su i neki hodači za život potpisivali peticiju na što su se neki našalili da je to u interesu svih njih. Što se više djece rodi, više ih ostaje za svećenike pedofile koje se ne može progoniti.

To je po meni puno pokazalo o tome kako razmišljaju ljudi u Hrvatskoj, a posebice vjernici. Potpisat će i da se zaštiti pedofile jer su svećenici, ali žele pod svaku cijenu ukinuti Istanbulsku konvenciju koja pruža veću zaštitu ženama i muškarcima koji trpe nasilje. Ne znam iskreno je li urnebesno ili žalosno.

Ipak obiteljska tradicija žene u obliku stroja za rađanje i poslušne i pobožne  vjernice mora biti očuvana. Ne zdravstvenom odgoju, ne istospolnom braku, ne kurikularnoj reformi, ne legalnom pobačaju, ne Istanbulskoj...ne bilo kakvom napretku.