"Fallen Angel" |z.m.-croatian| *COMPLETE*

"Chapter FourtyTwo- Big sorry"

Upozoravam vas da će nastavci biti perverzniji jer njihov sexualni život tek započinje hahaha
I da, nastavljam priču nakon puuuno puno vremena.

Ne, ne, ne, ne, ne, ponavljao sam si cijelo vrijeme u glavi. Što ja to radim pobogu?!
"Zayn, stani" začuo sam slabašan glasić pod sobom. To me toliko naglo izbacilo iz one tame i potpuno sam se odmaknuo od nje teško dišući. Ugledao sam svoju ljepoticu na izgužvanom krevetu raširenih nogu između kojih je bio tračak krvi, a tijelo puno plavica. Što si to napravio idiote?!
"Ljubavi, oprosti, molim te, oprosti mi. Užasno mi je žao, ne znam što se jebeno dogodilo." Izgovorio sam brzo najtužnijim glasom ikada. Približio sam se preostalih par koraka do kreveta kako bih sjeo do nje, no ona se odmaknula od mene na drugi kraj kreveta. "K-kako? Zašto?" Tužno me upitala. "Molim te dođi, u redu je sada"
"Šta je u redu?! Jesi ti normalan? Zašto se to moralo dogoditi?!" Počela je vikati s vidljivim suzama u očima. "Anđele, upozorio sam te. Izuzetno sam se trudio kako ne bi došlo do toga." Izrekao sam pokušavajući joj se približiti, no ona se trgnula i ustala s kreveta odšetavši skoro do vrata s rukama u kosi. "J-ja.. ja ne znam... samo.. kako? Zašto?" Upitala me mucajući. "Ne znam, Nicole. To se jednostavno događa. Ne mogu ti riječima opisati koliko mi je žao." Ponovno sam joj se ispričavao. Ne zna ni sama koliko sebe mrzim zbog toga jer znam da ona nije ni malo kriva i ne zaslužuje to. Htjela je normalnog dečka, normalnog ponašanja i s normalnim odnosima. A što je ona dobila? Čudovište. Čudovište koje ju ne želi nikada napustiti.
"Mogu li barem djelima?" Nastavio sam te se ustao iz kreveta praveći lagane korake prema njoj. Naslonila se na obližnji zid, šuteći, sa malenim strahom u očima.

Što ako opet ponovi isto? Što ako me još više povrijedi? Istina, ovo je sitnica naspram što mi je Edward učinio... ali... ovo je moj Zayn. Očekivala sam da se to neće dogoditi. Kriva sam ja što sam išta dopustila, nije on kriv što se to dogodilo...

"Nisi ti kriva, Anđele. Jedini krivac ovdje sam ja što to ne mogu kontrolirati." Odgovorio sam na njene misli tek par koraka od njenog golog tijela. Još teže mi je razmišljati o svemu dok stoji potpuno gola ispred mene. Čudi me što joj nije neugodno. Iako, zašto bi razmišljala o tome kad se dogodilo ono najgore što se nije trebalo dogoditi. Začuo sam njen dubok uzdah i izdah dok sam stojao korak od nje. Uzeo sam joj ruke u svoje. Nenormalno su joj se tresle. "Žao mi je, Nicole. Ne mogu ti opisati koliko mi je žao. Pomislio sam da se mogu kontrolirati pored tebe, ali na tu minutu ili dvije... Jednostavno sam se izgubio..." Tužno sam ju pogledao dok je još uvijek drhtala. Položio sam ruke na njen goli struk približivši joj se još više dok je moj ud dodirivao njen trbuh. Trenutno se nitko od nas dvoje nije obazirao na to. Polako sam premjestio ruke na njena leđa te ju primio u najčvršći zagrljaj ikada. Osjetio sam njeno maleno tijelo kako se trese u mom naručju. Ponovio sam rijeci "Oprosti" i "žao mi je" bar još deset puta.
"Nisi ti kriv, Zayn. Jesam, uplašila sam se. Nenormalno si me povrijedio, ali shvaćam da to nije do tebe. Prihvaćam ispriku i u redu je." Izgovorila je zadnje riječi stavljajući mi ruke na moje, još uvijek vrele obraze, odmaknuvši me par centimetara. "Koliko ja tebe volim." Osjećaji su mi sami izašli u riječima te sam ju snažno poljubio. Nastavili smo poljubac dok sam lagano prelazio po njenoj nježnoj koži, a ona se igrala s mojom kosom. "Volim i ja tebe." Tiho je izgovorila prekidajući poljubac. Ponovno sam ju zagrlio te nas premjestio na krevet, a prije toga pomaknuo pokrivač. Pokazivala je maleni strah u očima kada smo se ponovno našli na krevetu. Namjestio sam se pored njenog golog tijela suzdržavajući se od svega. Pokrio sam nas tankom dekicom te ju ponovno zagrlio. "Oprosti." Ponovio sam tu riječ po ko zna koji put. Očito, kad je čovjeku, ili u mom slučaju biću, stvarno žao, neprestano će ponavljati te riječi i ispričavati se. U mom kratkom razmišljanju prekinuo me njen kratki poljubac. "Prestani se ispričavati. Shvaćam da ti je žao..." Tiho je izgovorila stavljajući mi ponovno ruku na obraz. "Molim te idemo spavati." Progovorila je zijevajući te mi se okrenula leđima. Primaknuo sam joj se tih par centimetara i zagrlio ju tiho izgovarajući "Laku noć, Anđele." Vidio sam njen maleni smješak te zatvorio oči.