FALLEN ANGEL >hrv<

"Chapter TwentyThree- Edward is good? Or he isn't?"

Cim sam otvorila oci ugledala sam nekakav ormaric koji prije nije bio ovdje te poruku i jelo na njemu. Protrljala sam oci i rastegnula te se ustala. Gdje sam ja? Oh, k vragu.. da, kod Edwarda.

Bitno je da ima hrane. Pogledala sam poruku. "Uzivaj u dorucku i nemoj ni pokusati pobjeci." Nasmijala sam se na njegove rijeci. Da ne pokusavam pobjeci? Pa naravno da hocu. Ali prije toga- jelo. Na brzinu sam pojela tost s nekakvim uzasnim namazom. Ustala sam sa kreveta na kojem sam sjedila te pocela pregledavati cijelu sobu. Nema nikakvih pukotina, niti rupa ili bilo cega. Samo onaj sugavi visoki prozor i vrata su jedine rupe u ovoj prostoriji.

Ne znajuci vise sto da napravim, pocela sam jako lupati po vratima. Ako Edward dođe i otvori vrata mogu mu se nekako provuci i pobjeci. Nekoliko sam puta doviknula njegovo ime i lupnula po vratima. Maknula sam se u stranu i vec cula teske korake.

"Utisaj se k vragu!" Viknuo je te snazno otvorio vrata. Provukla sam se između njega i vrata i bas kad sam mislila da cu mu pobjeci, osjetila sam njegovu snaznu ruku na svom laktu.

"Ma gdje bi ti to?" Povukao me je za lakat nazad u sobu, zatvorio vrata i ponovno me zarobio između njegovog nabildanog tijela i zida. K vragu! Nista mi ne uspijeva. Ruke su mi bile na njegovim prsima pokusavajuci ga odvojiti od sebe dok su njegove bile sa obadvije strane moga tijela.

"Krenula sam pobjeci od tebe." Hrabro sam mu se unijela u facu te tako i samu sebe zacudila. Ono kada imas jezik brzi od pameti... Pogledao me cudno te se odmah nasmijesio kako bi maknuo zbunjenost. Jebiga, uhvatila sam te.

"Anđele kunem ti se da cu-" zastao je i dalje gledajuci moje oci.

"Sto ces?" Istog trena sam ga upitala. Sto se događa sa mnom?!

"Ozljedit cu te. I fizicki i psihicki. Ubit cu te." Na te rijeci sam mu jednostavno pljunula u facu i istog trena je maknuo jednu ruku sa zida i obrisao si lice. Bas kada sam krenula maknuti se od njega, vratio je ruku na staro mjesto.

"Ovakva sranja ce te dovesti do smrti." Rekao je svojim dubokim glasom prijetivsi mi na neki nacin.

"Puste prijetnje." Ispustila sam zvuk poput 'hah' i osjetila njegov ostar pogled na sebi.

"Jesi sigurna?" Znacajno me pogledao te sam se pocela na silu smijati, sarkasticno. Da me zeli ubiti vec bih bila dva metra ispod zemlje. Puste prijetnje, kao sto rekoh. Ali otkud mi toliko hrabrosti da mu ovo sve govorim? Nesto se cudno događa sa mnom. On izvlaci ono najgore iz mene. Kimnula sam glavom te se on nasmijesio vragolasto. Priblizio mi se tih nekoliko milimetara. Usne su nam se skoro dodirivale. Osjetila sam njegov dah na usnama koji je mirisao na mentu. Zadrhtala sam od njegove blizine i pokusala se jos vise pribiti uza zid. Samo da budem dalje od njega. Drhtala sam zbog straha, da, bojim ga se. Tko i ne bi? Te crno-smeđe oci kod kojih se izgubis u tami. Crna ugljena kosa i taman ten. Uz to je i neki nabildani tip. Tko ga se ne bi uplasio? Zayn mozda...

Nasmijesio se i maknuo svoje usne od mojih te sam se opustila, ali opet napela kada je te iste usne stavio na moj vrat. Poceo mi je ostavljati poljupce po cijelom vratu i pobjegao mi je izdah zadovoljstva. Slabo mjesto, jebiga. Priblizio se mome uhu i osjetila sam topli zrak kada je progovorio.

"Priznaj da uzivas."

"Rađe bih da sam negdje zatvorena, nego da me ti diras." Progovorila sam istog trena i zazalila kada se odmaknuo od mene i uzeo me za lakat.

"Kako dama zeli." Mrkim pogledom me je vodio kroz dugi hodnik. Sto se događa? Pocela sam trgati ruku iz njegove, ali nije mi uspjevalo. K vragu prejak je za mene!

Stali smo pred neka metalna vrata. Edward je dao znak nekom liku da ih otvori i mene je bacio unutra. Jauknula sam kada sam osjetila tvrdi pod. Ugh, k vragu, samo me baca. Tek kada je zatvorio vrata shvatila sam gdje se nalazim. Ni malo svijetla. Ne vidim ni prst pred nosom. Cak nema ni prozora. Nista. Ipak, puna sam ponosa i nikako necu moliti da me izbavi van.