Vidjeti mrtve |✓

17. dio

Travis Daniels

Kao i obično današnji je dan započeo katastrofalno.

Posljednjih par dana sam jedva oka sklopio. Sve što god mi je Smrt rekla prije par dana mi se konstantno vrti po glavi. Čak je i Diana primjetila da nešto nije uredu ali nisam rekao ništa. Ne želim je zabrinjavati. Usto, nije kao da bi mi vjerovala.

A ako velim Diani, ona bi najvjerojatnije rekla mami. Mama bi rekla tati i bam. Idemo kod psihijatra.

Kad bolje razmislim, možda mi i treba psihijatar. Inače će me polako ovo sve strpati u ludaru.

Nego, trenutno sjedim na satu matematike i gledam u zid. Profesor sjedi nezainteresiran za stolom i tipka po mobitelu. Perika koja ima na ćelavoj glavi mu se svako malo nekako ukosi te si je nespretno popravlja.

Molim vas. Cjela škola zna da je imate. Koja je poanta?

Uz uzdah pogledam na sat. Još deset minuta. Nek zvoni već jednom. Gladan sam.

Primjetio sam da me plavuša pored mene, kao i svaki sat, pogledava svakih pet minuta.

I naravno, okrenuo sam očima. Kao da ne čujem sranja koja širiš o meni po školi.

Ne znam joj ime, ali znam da pripada onoj 'popularnoj' grupi u školi. Mislim da je navijačica ili nešto. Nije me baš toliko briga. Ali znam da je započela nekakav trend u školi. Govori svima kako će baš ona biti prva cura u čitavoj školi koja će me uspjeti 'osvojiti' i biti moja cura. Navodno sam pre strašan zbog toga jer sam kao dijete ubio svoje roditelje jer su me zlostavljali. Nakon toga sam sličajno konzumirao njihovu drogu koja me oštetila do kraja života te sada sam u mafiji i tjeram sve od sebe i nemam prijatelje da ih zaštitim.

Stvarno? Ovo nije Wattpad.

...ne pitajte kako znam za Wattpad.

Pažnju mi je skrenuo profesor, koji je još jednom popravio periku na glavi.

"Hej Travis." Čuo sam plavušu kako je šapnula pored mene.

Pogledao sam je s ravnom facom. Izgledala je iznenađeno na tren. No osmjeh joj se odma vratio na lice.

"Evo." Pružila mi je papirić i namignula. Okrenuo sam očima, zgužvao papir i bacio ga na pod.

Plavuši je vilica pala.

Uz još jedan okret očiju nastavio sam je ignorirati.

I zvonilo je.

Brzinom munje svu su jurili van učinonice kako je profesor vikao što je za zadaću. Pfft. Nije kao da je itko ikad radi. Ili kao da je on provjeri.

Izašao sam van učionice među zadnjima i krenuo prema kantini. Kako sam hodao svi su se micali s puta. Barem je tu jedan plus kod toga da me se svi plaše.

Iako stvarno neznam zašto.

Otvorio sam vrata kantine i krenuo prema svom stolu.

Od kad sam sjeo za taj stol nitko mu nije ni prišao. Valjda su svi počeli misliti da je sad taj stol moj i da ću ubiti sve koji mu se približe.

Kupio sam sendvič i bocu vode. Zatim sam otišao do stola i sjeo.

Mogao sam osjetiti poglede na sebi ali sam ih ignorirao. Ljudi ovdje kao da nemaju svog posla.

Nisam ni uspio zagristi kad se odjednom netko posjeo ispred mene. Podigao sam glavu i vidio poznatu plavu glavu.

U kantini je bila mrtva tišina.

"Hej." Plavuša je rekla nervozno, loše sakrivavši strah.

Pogledao sam prema stolu gdje ona obično sjedi. Prema izrazima lica njenih 'prijatelja' očito je da su je nagovorili na ovo.

Ignorirao sam je i nastavio jesti.

"Hej." Probala je opet malo glasnije. Divno baš mi ovo treba da mi pokvari ručak. Prošli mjesec je jedna druga cura pokušala istu stvar. Na kraju joj je dosadilo moje ignoriranje te je odustala. Ali ne prije nego je opet proširila nekakve glasine o tome kako sam je maltretirao.

Srednja je ludnica. Velim vam. I ne u 'dobrom' smislu.

"Ja sam Alisa." Predstavila se.

"Ne sjećam se da sam pitao. Ni da me zanima." Rekao sam ravno ne pogledavši je.

Osmjeh joj je pao s lica te se naglo ustala. Imala je smrtan pogled na meni te su joj se usnice stisle u ravnu crtu.

Podigao sam obrvu u njenom smjeru.

"Ugh." Okrenula se da ode. Ali onda je učinila nešto što me iznenadilo.

Uzela je moju flašu vode i polila je po meni.

Uzdasi su se čuli preko kantine te sam bjesno ustao.

Plavuša je poskočila. Ali se brzo sabrala. "Kako se usuđuješ ignorirati me? Znaš li ti tko sam-"

Odgurnuo sam je u straju i krenuo van kantine.

Dosta mi je sranja za danas.

Odlučio sam preskočiti ostatak dana te sam samo krenuo van škole.

Vrata su se zalupila u zid od sile s kojoj sam ih zatvorio. Bjesno sam koračao prema svom motoru. Tko je ona? Bitch please. Ni ime ti neznam.

Odjednom me prošla jeza te sam dobio čudan osjećaj. Kao da me netko gleda.

Oko mene se temperatura spustila za par stupnjeva. Kao da već nije dovoljno hladno.

Stisnuo sam vilicu i sjeo na motor.

A/N

Check out ma girl Izabella538. Vratila se na watt i ima novu knjigu!