1. poglavlje; Zaštitnik

2.5K 80 50
                                    

Laura Perišić

"Jesi budna?"-Joj, Ivane.

"Sad jesam, di gori?"-Podigla sam se u sjedeći položaj.

"Ajde siđi dole u kafić, u vezi tvog posla je."-Super, volim pričati o poslu u 9 ujutro.

"Evo, idem."-Poklopila sam i ustala se iz kreveta, ušetala sam u kupaonicu i obavila jutarnju higijenu.

Ivan i Josipa su se doselili u stan pored mene, naravno kako bih ja mogla čuvati klince.

Šalim se, Josipa je usamljena dok je Ivan u Italiji pa se ovo činilo kao super rješenje.

Obukla sam se i izašla van iz stana u tmurni hodnik moje voljene zgrade, živim ovdje već 3 godine i pre zadovoljna sam.

Susjedi su divni, kvart je divan i svatko ima svoje parkirno mjesto.

Koje se ne plaća.

-------------------

"Dobro jutro!"-Ivan me veselo pozdravio kada sam ušla u kafić.

"Jutro."-Sjela sam za stol s njim, Josipom i kolegama nogometašima.

"Ovako, Danijel ima problem
što se tiče imovinskog stanja."-Naručila sam kavu dok je Ivan objašnjavao Danijelov problem.

"Laura."-Pružila sam ruku prema Danijelu i on je prihvatio gestu, rukovali smo se.

"Slušam."-Uzela sam gutljaj vruće kave i opsovala u sebi, auč.

"Cura i ja smo prekinuli i sada se ne možemo dogovoriti oko zajedničkih stvari iz stana."-Danijel mi se približio kako bih ga bolje čula.

"Prepilite sve na pola."-Našalila sam se.

"Daj Laura, ozbiljno je!"-Ivan me trknuo, a Danijel se počeo smijati.

"Ovako, dođi sutra u 8 u moj ured da vidim s čime imam posla, ne želim ništa govoriti ovako na slijepo."-Rekla sam i Danijel je kimnuo.

"I ne razumijem zašto želite to rješavati pravnim putem, jeste vjenčani?"-Upitala sam.

"Nismo ali, ne mogu se s njom drugačije dogovoriti, nije normalna."-Danijel je uzdahnuo i ja sam se nasmiješila, uvijek su žene krive.

"Lali, ti ne radiš danas?"-Josipa me podragala po leđima.

"Ne, moram doći samo na sastanak u 11."-Slegnula sam ramenima.

"Pa gdje si ti, Lalita!?"-Šime se oglasio i čvrsto me zagrlio s leđa.

"Prerano mi je za tebe."-Našalila sam se i on je sjeo pored mene.

"Opljačkaj Dančija na slučaju, čuo sam da ima viška love."-Šime je rekao i nasmijao nas.

"Dogovoreno."-Nasmiješila sam se i izvukla mobitel iz džepa.

3 propuštena poziva.

"Još uvijek si s tim idiotom?"-Ivan me pogledao i ja sam preokrenula očima.

"Ja sam s tim idiotom već 3 godine, to što se ti ne možeš pomiriti s tim, to je tvoj problem."-Rekla sam i Ivan je frknuo.

"Laura!"-Okrenula sam se prema vratima i vidjela Nikolu.

"Hej!"-Ustala sam se i došetala do njega.

"Zašto se ne javljaš!?"-Zarežao je.

"Probudila sam se prije 20 minuta, smiri se."-Rekla sam i pokušala ga poljubiti, ali on se odmaknuo.

"Šta, sjediš s jebačima na kavi?"-Zlobno se nasmiješio.

"Da, pušila sam im ispod stola do prije 5 minuta."-Preokrenula sam očima.

"Razgovarat ćemo mi o ovome, kreni doma."-Unio mi se u lice.

"Nikola smiri se i idi na posao."-Uzdahnula sam i krenula natrag prema stolu, ali on me zgrabio da nadlakticu.

"Laura, ne ljuti me!"-Viknuo je i cijeli kafić je utihnuo.

"Stari, nema potrebe za takvim tonom."-Danijel se stvorio pored mene, a iza njega je stajao Ivan.

"A tko si ti?"-Nikola je podigao obrvu.

"Nitko bitan, pusti curu i izlazi van."-Danijel je stisnuo vilicu i Nikola me pustio.

"Ne miješaj se."-Nikola je rekao.

"Šta koji kurac radiš scene? Izlazi van dok sam još dobre volje."-Trznula sam se kada je Danijel dreknuo, s njim se nije za zajebavat.

"Vidimo se poslje, Laura."-Nikola me prostrijeljio pogledom i izašao van iz kafića.

"Ti isto znaš odabrat."-Danijel je rekao i vratio se na svoje mjesto.

"I, do kada ćeš trpiti ovaj teror?"-Ivan je upitao kada sam sjela natrag na stolac.

"Dobar je on, samo ima kratki fitilj."-Slegnula sam ramenima.

Nije Nikola loš, samo je malo sjeban.

Navikneš se nakon 3 godine na njegove ispade.

"Ti si glupa."-Ivan je odmahnuo rukom.

"Lali, daj prekini to."-Šime se nadovezao.

"Mijenjajte temu."-Odmahnula sam glavom.

"Zahvali se Danijelu."-Ivan me trknuo i ja sam ga prostrijeljila pogledom.

"Ne treba, nije ona kriva šta joj je dečko kreten."-Danijel je zagrizao usnu, došlo mi je ga pljusnem.

"Idem se spremiti doma, uživajte."-Ustala sam se od stola i otišla platiti kave.

"Danas idemo na ručak!"-Ivan je viknuo dok sam izlazila iz kafića.

"Javi gdje i kada!"-Odmahnula sam rukom i zaputila se prema ulazu u zgradu.

--------------------------

Etooooooo ga.

Birala sam dugo između Laure i Lane, ali Laura mi je najljepše ime na svijetu i ako beba bude curica, tako će se i zvati.

Nadam se da vam se sviđa ovaj mali uvod.

Svaki nastavak će biti u jednom "POV-u", znači slijedeći je u Danijelovom.

Uživajte! I spread the world people, jer ja već uživam u ovoj priči.

-Mirelče ❤️

KOKAINA // Danijel SubašićWhere stories live. Discover now