Laura Perišić
"Dan, moramo ići."-Podragala sam Danijela po ramenu i on se trznuo.
"Isuse, pa nisam spavao ni sat vremena."-Promrmljao je i okrenuo se na drugu stranu.
"Ja ću voziti."-Rekla sam i on je uzdahnuo, ustala sam se iz kreveta i počela se oblačiti.
"Ja ću."-Prošaptao je i podigao se u sjedeći položaj.
"Jesi umoran?"-Upitala sam.
"A ne, nisam!"-Preokrenuo je očima i ustao se s kreveta, ja sam uzdahnula i navukla tenisice.
"Gdje mi je mobitel?!"-Zašto je toliko živčan?
"Evo."-Pronašla sam mobitel među plahtama.
"Idemo."-Navukao je tenesice i krenuo prema vratima, ovo će biti dugačak put.
--------------------------
"Piški mi se."-Prošaptala sam dok se Danijel vozio kao neki razbojnik.
"Trpi, nemam gdje stati."-Promrmljao je i ubrzao, šta je njemu?
"Zašto si nervozan?"-Podragala sam ga po ruci i on je uzdahnuo.
"Daj Laura, pusti me."-Odgurnuo je moju ruku i kratko me pogledao.
Zazvonio mi je mobitel i Danijel je tiho opsovao, šta je on u pms-u?
"Hej."-Javila sam se na mobitel.
"Ej mala, jeste krenuli?"-Ivan me jedini u sekundi može razveseliti.
"Evo putujemo već sat vremena."-Rekla sam i nasmiješila se.
"Dobro onda, javi se kad stignete."-Ivan mi je poslao puse u slušalicu i ja sam poklopila.
"Evo stajališta."-Danijel me kratko obavjestio prije nego što je skrenuo na benzinsku.
"Idem po kave."-Promrmljao je nakon što smo izašli iz auta, stvarno nije jutarnji tip.
Našla sam wc i obavila što sam trebala, pogledala sam se u ogledalo i uzdahnula.
"Isuse, jesi ga vidjela!"-Dvije cure od cirka 16 godina su ušle u wc.
"Daj Tihana, lik ima 34 godine."-Aha, znam o kome pričaju.
"Pa šta? Starije iskusnije."-Tihana je preokrenula očima, joj zlato, nemaš ti pojma tko je on.
Izašla sam van iz wca i vidjela Danijela kako pije kavu naslonjen na auto.
"Neke dve curice su me skidale pogledom."-Počeo se smijati, ja sam slegnula ramenima i uzela kavu koju je kupio za mene.
"Da znam, bio sam bezobrazan, jelda?"-Pogledao me i ja sam kimnula.
"Oprosti."-Prošaptao je i privukao me bliže k sebi.
"Moja curica."-Promrmljao je i poljubio me u vrat, pa u čelo.
Joj Dan, šta ću ja s tobom?
----------------------
"Isuse, noge su mi utrnule."-Danijel je promrmljao kada smo ušli u njegov stan u Zadru.
"Spava mi se."-Prošaptala sam i sjela na krevet, ja nisam uopće spavala noćas, a on je spavao samo pola sata, čudim se što je uopće izdržao vožnju.
"Joj, i meni."-Skinuo se u bokserice i skočio na krevet, ja sam se nasmiješila i otvorila kofer, pa izvadila pidžamu.
"Hajde, dođi višeee!"-Jaknuo je i ja sam se počela smijati, presvukla sam se u pidžamu pa legla u krevet.
"Znaš, uvukla si mi se pod kožu."-Privukao me bliže k sebi.
"Lijepo je znati."-Prošaptala sam i pokrila nas dekom.
"Baš si me ono, fino odjebala."-Preokrenuo je očima i prebacio ruku preko mog struka.
"Dobar si ti, Danči."-Neka se trudi kreten malo.
"Koza."-Promrmljao je i poljubio me u čelo, pa u minuti zaspao.
------------------------
"Zar ti već falim?"-Probudila sam se i čula Danijela kako s nekim priča na mobitel u kupaonici.
"I ti meni fališ."-Odlučila sam ostati u krevetu, kako bih mogla čuti ostatak razgovora, naravno.
"Šta bi me!?"-Danijel je viknuo, točno mogu zamisliti izraz šoka na njegovom licu.
"Mrš, jebemti mater pedersku."-Aha, Kale je u pitanju.
"Konju jedan."-Danijel je izašao iz kupaonice umotan u ručnik.
"Kalee!"-Viknula sam i Danijel se nasmiješio.
"Laliiii."-Danijel je stavio Kaleta na zvučnik.
"Nemoj mi ukrasti malog."-Našalila sam se.
"Maci, pa on je već mooj."-Kale je rekao piskutavim glasom i Danijel je preokrenuo očima.
"Čujemo se kasnije."-Danijel je rekao.
"Može ljubavi, pusa."-Kale je viknuo i poklopio.
"Pusa? Kakva pusa!?"-Danijel je sjeo na krevet, a ja sam se počela glasno smijati, super su mi oni dvoje.
"Sladak je, skroz."-Rekla sam i Danijel me prostrijeljio pogledom.
"Mala, ne zajebavaj."-Rekao je i popeo se na mene, počeo mi je ljubiti vrat i ja sam uzdahnula.
Izgleda da ćemo dan provesti u krevetu.
-----------------------
Eto gaaaaaaa.
Znam da ste čekali, ali jebiga 😂
Uživajte!
-Mirelče ❤️
![](https://img.wattpad.com/cover/163718074-288-k795684.jpg)
YOU ARE READING
KOKAINA // Danijel Subašić
Non-FictionShe doesn't look me in the eyes anymore, too scared of what she'll see, somebody holding me. Highest rank: #1 u reprezentaciji #1 u subasic