Kralj sloma [✔]

Poglavlje dvadeset i četvrto

Kao mala sam maštala o porodici, o ljubav svoga života i općenito o životu. Mislila sam da će mi najmanji problem biti podići porodicu, ali trenutno sam shvatila da mi je u životu zapravo najpotrebnije zdravlje i sigurnost. Biti zarobljen, svjestan da ti nema izlaza iz situacije u kojoj se nalaziš te tjera na prekomjernog razmišljanja do tačke gdje te glava počinje boliti do maksimuma.

U par navrata se znao nepoznati muškarac čuti do sobe pored. Idalje nisam bila sigurna gdje se tačno nalazim, ali gdje god da sam sigurno nije nimalo uredno i čisto. Vlaga se čula sa svih strana, pod na kojem sam sjedila je bio hladan i vlažan, a zrak je bio užasno zagušljiv. Kako sam dovraga dospjela ovdje?

Idalje me to pitanje mučilo, mislim se, što ja to imam ili znam dok me žele? Da li je moguće da je Ares kriv vezom ovoga?

Možda Ares nije onakav čovjek kakvim se pretstavio...ne znam, ali trenutno mi svašta pada na pamet.

Povez idalje nije bio sklonjen sa mojih očiju, a što je još gore niko se poslije onog incidenta sa muškarcem nije pojavio u sobi. Zašto govorim da je to grozno? Pa recimo da me proganja loš osjećaj, nešto smjeraju uraditi, i šta god je u pitanju neće za mene bivati dobro.

„Rekao sam ti da će nas otkriti!" Čuo se muški glas, koji nije bio od onog gada koji me dirao.

„Kako si dopustio da se dočepaju tako lahko naše lokacije?!?" Procijedio je gospodin šupak i zalupio vrata. Čula sam korake u prostoriji i ništa mi nije bilo jasno, sve se desilo nenormalno brzo kada nisam osjetila tlo pod nogama. Počela sam se derati kao budala preko poveza, ali neuspješno. Sve što sam čula prije nego li
sam pala u nesvijest jeste to:

„Mjenjamo našu lokaciju, sad, odmah!"

„Dobar dan gospodine Aganoviću." Pozdravljali su nas policajci čim smo sletili na aedrom. Kulturno sam uzvraćao pozdrave te krenuo za Larisom u naše auto.

Putem do policijske stanice je vladala tišina.

Stegnuo sam pesnice. Za svega tri sata je izvlačimo iz sranja koje sam prouzrokovao. Zapravo, idalje mi nije jasno zašto i kako sam uspio ovo sranje napraviti, ali očigledno me nevolja voli.