Prilog

279 15 4
                                    

"Dođite ovamo, moje cure. " doviknuo je s balkona moj otac Danijel.

Moja sestra Lana i ja dotrčale smo iz kuhinje.

"Sjednite, potrajat će."

Lana i ja pogledale smo se zbunjenim pogledom...

"Što se događa?" Upitala sam.

"Ne znam kako da vam objasnim...", spustio je pogled prema podu.

Sada smo Lana i ja postale zabrinute.

"Tata, što se događa? Nije se valjda nešto loše dogodilo?", tiho je govorila Lana.

"Znate, jednom davno autom sam pogazio jedno dijete dok je prolazilo kroz cestu. Vi se niste tada ni rodile. Dijete po imenu Marko, sin jedne žene za koju se smatralo da je vještica. Zvala se Luna. Mrzila me, i zbog te mržnje, zbog mene, život vam je u opasnosti. ", skliznula mu je suza s obraza.

"Što?" Viknule smo na sav glas.

"Pustite me da vam do kraja objasnim. Bacila je kletvu na moju djecu, proklela vas je! A ta kletva se može poništiti samo ako pronađete ključeve. Ključeve koje imaju crni znak šešira ... Prvi ključ morate pronaći u školi umjetnosti! U dvorcu "Balmoralu". Morate tamo upisati fakultet! Oboje! I uvijek se držite zajedno! Samo ljubav može pobijediti zlo. Drugi ključ je ... Jee ..." Pao je na pod s stolice.

"Tata, što ti je? Tata, probudi se! Otvori oči!" Derale smo se u sav glas.

"Pazite se... Onoga... Onoga... Što ključ... Otkrivaaaa..."

Tada je zaklopio svoje oči.

DamnWhere stories live. Discover now