Damn

♦️♦️ 3 ♦️♦️

Ubrzo je došao četvrtak.

Probudila sam se.

"Ajme, 12,11 sati je. Hjooj ne, zakasniti ću. "

Ustala sam se i krenula sam prema kupaonici, skinula piđamu i ušla u tuš-kabinu. Obožavam taj osjećaj kad me voda razbudi. Uskoro sam bila gotova s tuširanjem, pa sam se zaogrnula ručnikom i izašla iz kupaonice. Istrljala sam kosu ručnikom i ostavila ju da se prirodno osuši. Iz ormara sam izvukla bijelu košuljicu,

(http://modatak.net/wp-content/uploads/2013/07/1-31.jpg)

crnu suknjicu

(http://static.trendme.net/temp/thumbs/280-420-2-90/Edie-Crnasuknja_Suknje_full_1841_9441.png)

i crne štikle

(http://data1.whicdn.com/images/82438840/thumb.jpg)

Već je bilo 13,24h.

Zatim sam obavila higijenu i krenula prema kuhinji. Tamo je bila Lana.

"Što ćemo jesti? " upitala sam.

"Aj ti napravi nešto, ja se nisam ni otušrala. "

"Hmm... Što da napravim? "

"Ma bilo što, samo se požuri. "

"Ma napravit ću ja palačinke. "

"Jeej. " potrčala je prema kupaonici.

Na moje iznenađenje, palačinke su bile odlične.

...

"Ajme, zakasnit ćemo." šizila sam u autu "Već je 13,15. Daj gasa malo. "

Ta škola je bila u dvorcu "Balmoralu". Pomisao na to da ću se školovati u dvorcu... Hmm... Pa sviđala mi se. Od našeg doma bila je udaljena 25 minuta. To mi je najgora opcija. Zasada.

Odjednom se auto zaustavio.

"Stigle smo.", rekla je Lana dok sam ja prčkala po mobitelu.

"Ali... Već?", iako smo se vozile 25 minuta.

Lana se samo blago nasmijala.

Uzela sam torbu i izašla iz auta. Okrenula sam se i vidjela... Vidjela "Dvorac Balmoraaaaaaaal", zinula sam. "Ajme kako je veliko." Fakat ne izgleda kao na slikama, vjerujte mi.

"Wooow."

Iskreno, pomalo mi se zavrtilo u glavi na par trenutaka. Ta visina, ljepota. Ajme, predivno je. Mogu se kladit da sam izgledala ko' tele u šarena vrata.

"Daj prekini, sramotiš i mene i sebe!", povukla me sis.

Lana je parkirala u blizini, pa smo pješačile laganim korakom do ulaznih vrata. Divile smo se. I evo nas, ispred vrata "Dvorca Balmorala". Na trenutak smo zastale, pa smo nastavile hodati jer nam je neki gospodin otvorio vrata. Ma što reći, pravi đentlmen. A unutrašnjost. Ma bolje da ne pričam, jer neću moći stat.

(http://pixelizam.com/wp-content/uploads/2013/09/Sammezzano-dvorac.jpg)

I tu da se čovjek školuje...

Neka, meni ne smeta...

Unutra je bilo dosta tinejđera Laninih i mojih godina. Inače, ja i Lana imamo 18 godina.

Nekako smo se progurale do panoa s papirima o rasporedu učionica. Lana i ja smo bile u c razredu. ZAJEDNO. Prohodale smo do trećeg kata u učionicu broj 25. To je bila navodno učionica u kojoj smo trebale biti. Otvorile smo vrata i ušle u učionicu. Ajme, fakat nas je bilo puno. Sjele smo za školski stol, a par trenutaka kasnije je zazvonilo zvono. Ušla je mlada žena, oko dvadesetak godina.

"Dobar dan, ja sam Andrea Marinić, i predavat ću vam o dizajniranju odjeće. ", rekla je kada je došla do stola.

Činila se dragom, ne zbog toga što je imala predobre štikle. Okej, mozđa je zbog toga...

"Prvo ću vas povesti po školi i objasniti vam nešto o njoj."

Ustali smo se i krenuli prema vratima.

"Dvorac Balmoral potiče iz 16. vijeka, kada je zapravo bio kula. 1848. su ga posjetili Kraljica Viktorija i Princ Albert. Šuma u okolini dvorca je podsjetila Princa Alberta na Thuringiu u njegovom zavičaju. Princ je kupio kulu i imanje kao poklon za Kraljicu. 1853. godine William Smith je odabran da izgradi dvorac u škotskom baronskom stilu. Novi dvorac je sagrađen oko 90 metara sjeverno od starog i završen je 1855. godine. Tokom godina dvorac je pretrpjeo izmjene i prepravke od strane kraljevske porodice, a zadnju prepravku je napravio Vojvoda od Edinburga koji je povećao baštu i vrt. Uzimajući u obzir ovu veličinu i ljepotu ne čudi zašto ga je Kraljica Viktorija zvala ''ovaj divan raj''."

Bla bla bla bla blaaaaa. U glavnom je bilo dosadno. Jako dosadno.

"Ajme kako je dosadno! " , rekla je neka djevojka koja je stajala pokraj mene.

"I meni,jedva čekam da završi. "

"Ja sam Anabela. Drago mi je. " , pružila je ruku prema meni.

"Ja sam Lucija. I meni isto. ", uzvratila sam joj pruženom rukom.

"U kojemu si ti razredu? ", upitala sam ju znatiželjno.

"U „c" razredu. Vidjela sam te. "

Zatim je došla Lana.

"Hej. Ja sam Lana, drago mi je. "

"Lana, ovo je Anabela. " pokazala sam rukom na Anabelu.

"Drago mi je. ", odgovorila je.

"Lucija, možeš li doći na par minuta? ", pogledala me ozbiljno Lana.

"Okej. Ispričaj nas, Anabela. "

Zatim me povukla, i vukla me za ruku sve dok nismo došle do jedne uokvirene fotografije.

"O moj Bože, pa to je taj ključ. " , nisam mogla vjerovati svojim očima.

Bio je srebrn, i na njemu je bio naslikan šešir (onaj kakav vještice koriste)... Baš kako nam je otac bio rekao...

"Vidiš? Na pravom smo tragu! ", uskliknula je Lana.

"Ali... Mi... moramo saznati tko je naslikao ovu sliku. Možda zna nešto o tome. "

"Čekaj. Ovdje na kraju nešto piše. Ali ne razumijem što tu piše. Čudan je to jezik. "

"Možda vještičji jezik? Uslikaj. ", pružila sam joj mobitel.

Blic.

"Uslikala sam. Hajdemo pitati nastavnicu Andreu. "

Ona je i dalje brbljala.

"Ima li netko pitanje? ", napokon je završila nastavnica Andrea.

Lana je podigla ruku - "Tko je naslikao ovu sliku? ", pokazala je rukom na sliku s ključem.

"Tu sliku je naslikala moja prabaka. ", samo odjednom, javila se neka cura...

Evo još jedan nastavak. Hvala vam na 95 čitatelja, puno Vam hvala. I na voteima. Molim Vas komentirajte, jer me jako zanima Vaše mišljenje. Puno Vas volim i nadam se da će Vam se onaj nastavak svidjeti.

Xoxo Dora lysm ❤️