Otrove - ANTE REBIĆ -

6. Iznenađenje

Kad god došla dobro došla mi,
Jer jedno za drugo mi smo stvoreni..

--

Već dva mjeseca Ante nije u Splitu, čujemo se ponekad pozivom i porukama. Svaka njegova poruka meni je popravljala raspoloženje. Vjerujem da njemu te poruke ne znače onoliko koliko meni, vjerujem da ne misli na mene onoliko koliko ja mislim na njega.

Boljelo me što mi je s njim bilo toliko lijepo, a opet kad ode, jedino što mi se vrtjelo po glavi bila je zamisao njega kako ljubi i spava s drugima, a sa mnom još nije. Svaki put bi me ostavio da se ujutro sama probudim. Nestao bi bez pozdrava, a onda bi se za par dana vratio i opet sve ispočetka.

Nešto od čega svaka djevojka na ovom svijetu bježi, mene je privlačilo.

On nije bio moj, a ja sam ga smatrala svojim.

--

Budim se i prvo na što pomislim je da danas imam slobodan dan. Ta misao mi izmami osmijeh na lice. Rastegnem se i uzmem mobitel u ruke. Nijedne poruke, nijednog poziva.

Navikla sam.

Ustanem se iz kreveta, uzmem odjeću i krenem prema kupaoni. Učini mi se da iz kuhinje dopire nekakav miris, vjerojatno zato što sam gladna.

Ali, u kuhinji me dočeka prizor koji nisam mogla ni sanjati.

"Otkud ti ovdje?!" viknula sam i odmah sam potrčala Anti u zagrljaj.

"Dala si mi ključ, ne sićaš se?" Jednom rukom me grlio, dok je u drugoj držao nož. Ostavila sam mu kratak poljubac na obrazu i nastavila sam se stiskati uz njega.

"Zašto mi nisi javio da dolaziš?" upitala sam ga, pa sam se odmaknula od njega, a on je nastavio s pripremom hrane.

"Zato što onda to ne bi bilo iznenađenje."

"A kada si stigao?"

"Jutros oko šest, nisan iša u svoj stan, odmah sam doša ovdi. Nisan te tia budit."

"Srce moje." prošaptala sam, a on se blago nasmijao, vjerojatno mu je pobjegao taj osmijeh.

"Biži sad iz kuhinje, smetaš mi."

Otišla sam u kupaonu obaviti sve šta sam planirala, pa sam se vratila u kuhinju. Doručak je već bio pri kraju.

"Jel trebaš pomoć?" upitala sam ga, a on mi je uputio jedan ozbiljan pogled. To bi valjda značilo da ne treba. Otišla sam u boravak i sjela sam na kauč. Cijelo vrijeme sam ga promatrala. Bio je predivan. Sve bi dala da ovo potraje zauvijek, znala sam da neće, da ću mu jednom dosaditi, da će me zamjeniti kao i sve druge. Pomirila sam se s tim.

Kada je doručak bio pripremljen, sjeli smo jedno nasuprot drugom za stol. Ubrzo sam pojela, pa sam se ustala i tanjur sam odnjela u kuhinju.

Vratila sam se i stala sam iza Ante, ruke sam stavila oko njega i približila sam se njegovom obrazu.

"Bilo je fino, hvala ti." rekla sam mu pa sam ga poljubila u obraz, on je još uvijek jeo.

"Ništa, lipoto, uvik." Rekao je i nastavio je jesti. Kada ne bio gotov, otišao je do kupaone, a ja sam sve pospremila i sjela sam na kauč. Ubrzo je i on došao i sjeo je pored mene.

Svoju glavu naslonila sam na njegov stomak. Nisam micala pogled s njega, a on je to primjetio.

"Jesan ti toliko lip?"

"Jesi."

"Oči će ti ispast."

"Neka."

Pogledao me, pa se nasmijao.

"Volim te." rekla sam, a nisam to smjela reći. Znala sam da nisam, a njegova reakcija mi je to potvrdila. To su bile zabranjene riječi.

Pogledao me i rukom me podigao da sjednem. Ustao se i otišao je na balkon.

Otišla sam za njim.

Zagrlila sam ga s leđa, a on je izdahnuo, pa se okrenuo prema meni.

"Žao mi je."

"Zašto?" upitala sam ga, držeći ruke na njegovim ramenima.

"Što me voliš, ne bi smila, nisan materijal za volit."

"Možeš mi reći milion puta da te ne smijem voljeti, ja svejedno hoću, smetalo to tebi ili ne. Moji osjećaji neće nestati, prihvati to." gledao me svojim predivnim plavim očima, zatim su se njegove ruke našle na mome struku. Stisnuo me uz sebe i poljubio me.

"Onda bi tribali prikinit ovo."

Otrgnula sam se iz njegovog zagrljaja.

"Ne! Ne dolazi u obzir!" vikala sam, iako bi trebali prekinuti jer ovo nema budućnost. Ja sam njemu ništa, dok je on meni sve.

Ne mogu zamisliti svoj život bez njega. U par mjeseci mi se uvukao pod kožu.

"Onda mi ne govori da me voliš." samo sam ga pogledala i ušla sam u stan. Sjela sam na kauč i počela sam plakati. Ante je ušao za mnom. Stajao je ispred balkonskih vrata i gledao je u mene.

"Opet plačeš."

"Ni prvi ni zadnji put."

"Nisan vridan tvoga plakanja."

"Briga me."

Sjeo je pored mene i povukao me u svoje krilo. Prstima mi je obrisao suze s lica i svoje usne prislonio je na moje.

Upalio je televizor, vjerojatno zato da ne bude tišina. Stisnula sam svoju glavu uz njegova prsa, a on je ostavio nekoliko poljubaca na mome čelu.

---

"Oćeš da idem s tobom, da ti pomognem da se raspakiraš?" upitala sam Antu koji se spremao za odlazak u svoj stan. Bili smo u hodniku i oblačio je jaknu.

"Ne triba."

"Nije mi problem."

"Reka san da ne triba!" vikao je na mene, a ja sam se skamenila. Prvi put da ovako viče.

Pogledao me i shvatio je da me pogodilo njegovo vikanje, pa me zagrlio i poljubio.

"Vidimo se." rekao je i otišao.

Znala sam da ne želi da dolazim u njegov stan, uvijek smo kod mene ili na nekim zabačenim mjestima gdje nema žive duše. Imala sam osjećaj da me skriva od cijelog svijeta. Nikako ga nisam mogla shvatiti.

Ma i ja si svašta umišljam, pa mi nismo ništa, zašto bi me uopće i pokazivao "svijetu"?

S tim mislima spremala sam torbu za trening, s tim mislima hodala sam do kluba.
Tražila sam način da ga promjenim, da ga zadržim uz sebe, da ga natjeram da kaže one zabranjene riječi jer negdje u dubini svoje duše znala sam da i on prema meni osjeća isto.

On samo ne želi prihvatiti istinu.

Bar sam se nadala da je tako.

---

"Hej Anja, hoćemo večeras van? Nismo bile dugo, baš mi fali." Pitala sam ju dok smo izlazile na ulicu.

"Naravno, može, dođem kod tebe da se spremimo zajedno."

"Okej, dođi oko osam."

Kimnula je glavom, zagrlile smo se pa je svaka otišla svojim putem.

Nadam se da mi Ante neće ovaj put pokvariti planove.

Hodala sam ulicom i razmišljala sam opet o njemu. Razmišljala sam imali sve ovo s njim uopće smisla, je li ovo s njim neka loša karma? Voljela bih znati kako će ovo sve s njim završiti. Ima li smisla truditi se oko njega.

Razmišljala sam i shvatila sam da ću se boriti svom snagom da ga dobijem, nemam što izgubiti, osim možda razuma, vrijedit će. Valjda..

---

Helouuu!

Evo naaastavka!

Misljenje? ❤❤

Hvalaaa vam na 2.14K!! Volim vas! ❤❤❤