Otrove - ANTE REBIĆ -

13. Ostat ću..

Nakon "proslave pobjede" sa Stipom, zaputila sam se u trgovinu. 

Uopće ne želim komentirati napade koje sam zaprimila kada sam izašla iz tuša, zar je stvarno morao ući u svlačionicu? Debil. 

Sjela sam u auto i taman što sam mislila krenuti, zaustavilo me Anjino lupkanje po prozoru. 
Ušla je u autu i neprestano me gledala.

"Dobro, zašto me tako gledaš?" upitala sam ju, pa sam krenula voziti.

"Kakvo je to pitanje uopće? Ante s tobom u svlačionici. Objasni." 

"Nemam što objašnjavati, odjednom se pojavio." 

"Ma daj molim te." nije mi vjerovala, a zna dobro da on baš nije normalan.

"Anja, nemoj se praviti da ne znaš kakav je." pogledala sam prema njoj, a ona je sjedila prekriženih ruku. 

"Nije on meni jasan." 

"Ni meni." rekla sam i uključila sam glazbu

U trgovini

"Znaš, Larice, što ja mislim?" Anja se stvorila odjednom pored mene nakon što je deset godina birala kekse. 

"Ma šta ti misliš?" rekla sam, ali nisam gledala u nju već sam svoju pažnju preusmjerila na biranje mesa za ručak. 

"Da te on stvarno voli." 

Kada je to izgovorila, pogledala sam ju i dobrih deset sekundi nisam micala pogled s njenog lica. 

"Gledaj." rekla je, a ja sam se onda "odmrznula" 

"Koji bi dečko dolazio iz Frankfurta u Split svaki tjedan ili svaki drugi tjedan? Onaj koji te voli, naravno. Samo onaj koji te voli doći će ti pijan u dva ujutro, a i sama znaš da ti je došao nekoliko puta takav na vrata." 

"Zašto se onda tako ponaša? Zašto govori da ne zna što smo, zašto spava s drugima?" napokon sam izabrala odgovarajuće meso i krenula sam prema blagajni, a Anja me pratila.

"Možda zato što dugo nije imao nekakvu vezu i jednostavno ne zna kako da se ponaša." 

Samo sam ju pogledala i podignula obrve. 

"Pa šta, moguće je!" 

"Samo želim da se izjasni." 

"Hoće." rekla je i potapšala me po leđima. 

Nadam se da hoće. 

----

Kada sam završila sa kupnjom, odvezla sam Anju kući i nastavila sam se voziti prema svom stanu. Parkirala sam se ispred zgrade, okrenula sam se da uzmem vrećice i torbu, a kada sam vratila pogled ispred sebe; vidjela sam kako Ante parkira svoj auto točno ispred moga.

Puhnula sam i izašla sam iz auta. 

Krenula sam prema ulazu u zgradu, a onda sam začula njegov prejeben glas. Stvarno me izluđuje.

"Damo." rekao je "Ne pravi se kao da me nisi vidjela." 

Okrenula sam se prema njemu i pritisnula sam usne da se ne nasmijem. Ali osmijeh mi je svejedno pobjegao kao i njemu. 

"Daj mi te vrećice." prišao mi je i uzeo mi je vrećice iz ruku i poljubio me u obraz. 

Milion leptirića mi se probudilo u stomaku, kao da me prvi puta ljubi. 

Kada smo ušli u stan, on je ostavio vrećice u kuhinji i sjeo je na barsku stolicu. Promatrao me dok sam vadila stvari iz vrećica. Mogla sam osjetiti njegov pogled na sebi.

"Bila si super danas." 

"Hvala." kratko sam ga pogledala i on se nasmiješio zbog toga. 

"I zgodna jako." 

Sada mi je pobjegao malo veći osmijeh, a on se ustao i krenuo mi je prilaziti. Stao je iza mene i svoje ruke stavio je na moj stomak. Pristisnio me uz sebe i ostavio mi je nekoliko poljubaca na vratu. Smješkala sam se cijelo vrijeme. 

Ovaj čovjek na mene djeluje kao droga.

Okrenula sam se prema njemu i naslonila sam svoju glavu na njegova prsa i ruke sam zavukla ispod njegove majice. Imala sam nekakav čudan osjećaj, nisam mogla vjerovati onome što osjećam. U njegovom zagrljaju osjećala sam se sigurno. 

Zar je to moguće? 

Podignula sam glavu prema njemu i popela sam se na prste da ga poljubim, a on me zatim podigao i počeo je hodati.

"Di me vodiš, nevoljo?" rekla sam ljubeći ga
"U sobu."  nasmijala sam se

"Smij se dok još možeš jer ćeš uskoro vrištati." 

Kasnije

Ležali smo polugoli na krevetu, moja glava bila je naslonjena na njegova prsa dok me on češkio po ruci. 

"Moram te nešto pitati." 

"Pitaj." 

"Hoćeš doći za dva tjedna opet?" ustala sam se i naslonila sam se na svoju desnu ruku, nervozno sam si grickala usnicu. 

"Zašto?" 

"Brat mi dolazi i htjela bih ga upoznati s tobom, ali ako ne možeš, nemoj se siliti. Bit će prilika." rekla sam i dalje grickajući usnicu. 

"Potrudit ću se." povukao me ponovno na svoje tijelo "Ne grizi tu usnu, pališ me."

Nasmijala sam se na to i popela sam se na njega. Svoje ruke stavila sam na njegova prsa i lagano sam prstima prelazila po njima. Prst sam zatim preusmjerila prema njegovim usnama i nekoliko sam puta prešla preko njih, pa sam se spustila i svoje usne spojila sam sa njegovima. 

Obgrlio me svojom lijevom rukom, a desnom je navukao pokrivač na nas. Mogla bih ovako zaspati.

"Jesi gladan?" podigla sam glavu prema njemu i poljubila ga u bradu.

"Malo." 

"Ja sam pregladna, idem nam nešto napraviti." 

Krenula sam se ustati, ali on me ponovno povukao prema sebi. 

"Predivna si." 

Previše komplimenata s njegove strane danas. Što mu se događa? 

"Hvala ti, ulizico." nasmijala sam se, a on je svoju ruku stavio na moj obraz i lagano me privukao sebi. Poljubio me nježno. 

Odmaknula sam se od njega i potražila sam negdje njegovu majicu i svoje papuče, a kada sam ih pronašla, zaputila sam se u kuhinju. 

"Pomoć ću ti." rekao je, pa se ustao iz kreveta i obukao je donji dio trenirke. 

Večer

"Jel ti bilo fino?" 

"Naravno da je, predobro kuhaš." izmamio mi je osmijeh na lice. 

Pomogao mi je pripremiti večeru, a sada mi pomaže pospremiti suđe. Očito je dobre volje danas.  Ili mi napokon pokazuje svoju nježnu stranu? 

Nakon što smo sve pospremili, sjeli smo na kauč i pokrili smo se dekom. 

"Oćemo neki film?" pitao me

"Može jedino ako ćeš ostat spavat ovdje." 

Pogledao je u mene pa se nasmijao. 

"Ostat ću." 

Može li ovaj dan biti bolji?