Shadow [završena]

40; EPILOG

[dvadeset i pet godina kasnije]

manuelapjaca We may look old and wise to the outside world. But to each other, we are still in junior school.

Da, imam doista puno braće i jednu sestru. Osmero nas je i da me sada netko pita bi li se htjela rješiti njih sedmero, rekla bih ne, jer moj život bez njih nema smisla. Najmlađa sam u ovoj velikoj obitelji. Imam osamnaest godina i bavim se modelingom. Sva moja braća, sestra i roditelji dolaze kao podrška na svaku moju reviju.

Gabrijel je godinu dana stariji i trenira košarku za lokalni klub. Ima svjetlu budućnost kao košarkaš. Zatim imamo blizance, Igora i Ivana. Njih dvoje imaju dvadeset i jednu godinu i bave se glumom. Obožavaju smišljati spačke i zezati se s ljudima. Iako mi njihove spačke znaju ići na živce, ne mogu zamisliti život bez njih. Poslije Igora i Ivana imamo Magdalenu ili kako ju apsolutno svi zovu, Megi. Megi ima dvadeset i tri godine i studira kineziologiju. Možete misliti tatino oduševljenje. Nakon Megi dolazi Jakov, iskreno moj najdraži brat. Jaki ima dvadeset i četiri godinu. Zašto mi je baš on najdraži brat? Pa, sa Jakovom mogu razgovarati o ozbiljnim temama, a znam da neće poludjeti ako je nešto loše u pitanju. Jednostavno se razumijemo. Jakov studira inžinjerstvo.

Nakon Jakova imamo Mihaela. Mihael ima dvadeset i pet godina. Osim što je jako zgodan i sve djevojke sline za njim, Mihael se bavi rukometom. Mihael ima najljepše oči od svih nas. Iako naši roditelji imaju smeđe oči, Mihael ima plave. Kako? Zbog našeg djeda. Naš djed ima plave oči i Mihael je očito imao sreće pa ih je naslijedio. Ovog ljeta se ženi svojom dugogodišnjom djevojkom Ines, koja je inače iz Zadra. Možete misliti kakvo je to nezadovoljstvo probudilo kod fanova ženske populacije. Na kraju imamo Antona. Anton je ponos ove obitelji. Ima dvadeset i šest godina, suprugu Anu i jednogodišnjeg sina Karla. Anton se bavim nogometom, baš kao i otac u prošlosti. Igra u majčinom najdražem nogometnom klubu - Juventusu. Ušao je u povijest kao najplaćeniji nogometaš u dobi od devetnaest godina. Sve u svemu, svi postižemo uspjehe i bodrimo jedni druge.

Ne mogu zamisliti svoj život bez njih. Ali mislim da sve ovo što imamo dugujemo roditeljima. Naučili su nas da se izborimo za sebe i svoja prava. Da nikada ne odustajemo i da poslije svake kiše dolazi duga. Da cijenimo obitelj i da nam ona uvijek bude na prvom mjestu. Mama se već dugi niz godina bavi pisanjem i izdala je preko dvadeset knjiga koje su rušile rekorde prodavnosti. Tata je do samog kraja svoje karijere igrao u Fiorentini, kada je javno objavio kako će se umiroviti, počeo se baviti treniranjem juniora u Fiorentini. 

Danas je 31. ožujak i moji roditelji, kao i svake godine, su organizirali obiteljsko okupljanje u vikendici u Zadru. Spremila sam mobitel u džep hlača i spustila se u dvorište. Tata i ujak Luka i Mario su pekli roštilj. Megi i Lea su pomagale mami, ujni Vanji i Ivani. Anton i Igor su bili u dućanu. Gabrijel i Ivan su donosili stolove i klupe. Jakov i Mihael su zajedno sa mnom pošli u kuhinju.Uzeli smo tanjure i sve potrebno. Zatim smo Helena, kći tete Elene i Marka, i ja postavile stol. Kada je sve bilo spremno i kada smo svi bili na okupu, ustali smo kako bi smo se pomolili. "Bože, kao i svake godine zahvaljujemo ti se na svemu što smo primili. Želimo ti zahvaliti što smo svi živi i zdravi, te smo svi zajedno na okupu. Blagoslovi nas i ovu hranu. Amen." Kao i svaki put, mama je izmolila molitvu. Svi smo rekli amen i sjeli, te započeli s jelom.

Lela Pjaca's POV

Gledala sam svoju obitelj. Svakog člana. Bio je tu tata. Bili su tu Luka i Vanja, te moji nećaci Ema i Ivano. Pored njih su bili Elena i Rog, te njihova djeca, Helena i Darjan. Heleni sam bila krsna kuma, baš kao i Lei. Kada smo već kod Lee, tu su Mario i Ivana, te Lea i Kristijan. Mirna i Antiša su došli sa Antonijem, Idom, Sarom i Emanuelom. Neymar i Bruna su također bili ovdje, baš kao i njihova djeca, Davi Luca i Eduardo. Šime i Matea su isto ovdje, baš kao Bruno i Ilijana. Moj Danijel se skrasio s ljepoticom Antonijom, s kojom ima dvije prekrasne kćeri, Kaju i Lauru. Dani i Joana su po broju djece slični meni i Marku, imaju šestero djece - Julia, Mariana, Barbara, Rafaela, Jessica i Thiago. Trenutno nas je za stolom bilo pedeset. Puno zar ne? Ali nama nikada nije bio problem. Uvijek smo se ovdje skupljali i provodili ljeta i proljeća, zime i jeseni. Na kraju krajeva imamo samo obitelj i prijatelje, ostalo nestaje s vremenom.

Život je smiješan, zar ne? Taman kada pomislite da ste sve otkrili, taman kada počnete raditi planove, počnete se veseliti i osjećati se kao da znate u kojem smjeru idete, put se promijeni, znakovi se promijene, vjetar zapuše u drugom smjeru, sjever odjedanput postane jug, istok zapad i vi ostane izgubljeni. Lagano je izgubiti put, izgubiti smjer. Zato trebamo pronaći osobe koje će i tada biti uz nas i koje će nam pomoći da prebrodimo tu oluju.

"Znate, ponosan sam na sve vas. Vi ste moj ponos i dika. Srce mi je k'o Velebit, kada vas vidim sve ovako, okupljene za istim stolom. Kako njegujete ono najbitnije - obitelj." Tata je progovorio. "Imam desetero nevjerojatne unučadi i jednog praunuka. Imam toliko divnih ljudi u svom životu, osjećam se blagoslovljeno." Okrenuo je glavu prema meni. "Znaš li zašto uvijek inzistiram da sjediš na čelu stola?" Upitao me. Odmahnula sam glavom u znak negacije. Njegova, sada već stara, ruka primi moju. "Jer si ti, zlato moje, ono što drži ovu obitelj na okupu. Mi smo tijelo i udovi ove obitelji, ali ti, ti si srce ove obitelji. Ti nas sve povezuješ, ti nas mijenjaš, ti nas spašavaš, ti nas voliš bez obzira na mane i ti si naš anđeo čuvar. Pogledaj svoju djecu. Svoje nećake. Svog unuka. Svoju kumčad. Svoje prijatelje. Svoga supruga. Svu ovu djecu koja te gledaju kao tetu." Zaustavio se nakratko. "Svi oni s ponosom govore o Leli Modrić Pjaci. Ti si ono što povezuje, ne samo nas ovdje, već ljude diljem svijeta. Ti si vezivno tkivo ove kuće. I dok je tebe ovdje ćemo se okupljati. Nikada neću požaliti što sam toliko vjerovao u tebe, što sam uložio toliki novac u tebe. Sve uloženo se isplatilo. Kao plod svega toga, postala si snažna, hrabra, mudra, razumljiva, taktična, i osjećajna odrasla žena." Suza me zapekla u oku. Mnogo zmači kada ovakve riječi dolaze od osobe koja ti znači sve, koja ti je bila uzor i zaštita. Čvrsto ga zagrlim. "Volim te, tata." Tiho izustim. "Volimo te, Lela." Sada su svi u glas rekli i čvrsto me zagrlili. Marko mi je prišao. "Volim te, malena. Hvala ti za sve što si mi pružila. Nikada nisam mogao sanjati bolju suprugu." Prekinula sam ga poljupcem usred govora.

Drži se sunca i nećeš vidjeti sjene.