Our Story

EPILOG

Nicholas

Sve je ovisilo o ovome trenutku. Bilo je sve ili ništa. Ako sada promašim izgubili smo sve na čemu smo radili proteklih mjeseci. Los Angeles Angels ili kako ih ja zovem Kalifornijski luzeri. Svi se prave kao da su profinjeni, da su bolji od nas. Kanada bi rekla da jesu puno bolji od nas, ali to jednostavno nije istina. Ali pobijedili su sve utakmice Sydney, rekla bi. Cleveland City Stars su najbolji. Odgovorio bih joj. Uzdahnula bi i ostavila me u mojoj fantaziji.

Imali smo loptu u posjedu. Tri suparnička igrača za petama i gol udaljen 50 metara od mene. Nisam imao puno mogućnosti pa sam napucao loptu svom snagom i nadao se najbolje. Lopta se odbila od stativu. Bacio sam se na koljena i udario šakom o travnato tlo. Jebem mu sve! Podignuo sam glavu i očekivao razočarana lica svojih suigrača. Umjesto toga sam ugledao Kanadu kako je uhvatila odbjeglu loptu glavom. Načinila je svoje poznate škarice i poslala loptu ravno u mrežu.

Stadion je odjeknuo nezadovoljavajućim uzvicima pošto smo bili u Kaliforniji. To je to. To je sve što smo trebali. Jedan gol. Sudac je pokazao još dvije minute produžetaka. Pokušali su nas napasti i zabiti iznenadni gol, no nisu imali sreće. Kada je sudac oglasio da je utakmica završena, Kanada mi je potrčala u zagrljaj i skočila mi u naručje.

„Uspjeli smo Sydney, uspjeli smo"-obavila me nogama oko struka i izbila mi zrak iz pluća. Mirisala je na travu i masline. Dres joj je bio umrljan zelenim flekama. Pobijedili smo sa 3-2. Dan 17. ožujka 2016. nikada neću zaboraviti. To je dan koji će nam promijeniti živote i karijeru kao nogometašima.

„Jesmo ljubavi i to zahvaljujući tebi"-poljubio sam ju u znojni vrat. Nije voljela da ju ljubim kada je bila znojna, ali meni nije smetalo. Mogla je biti pokrivena blatom od glave do pete i dalje bi ju ljubio. Bili smo na lokalnim vijestima. Svi su znali za našu pobjedu, u redu možda mrvicu pretjerujem. Cijela Kalifornija je pričala o našoj pobjedi.

„Ti ja Kanada smo savršeni dream team"-zagrlio sam ju jednom rukom oko ramena dok smo hodali prema svlačionicama.

„Imao si odličnog učitelja. Mene"-ma je li to ona upravo...?

„Praviš li se ti to važna? Malo nam je slava uradila u glavu?"-kucnuo sam prstima po njezinom čelu.

„Tko? Ja? Nikada"-nevino mi se osmjehnula. Primio sam ju za struk i prebacio preko ramena. Zavrtio sam ju u krug i veselo je zavrištala.

„Spusti me. Muka mi je"-udario sam ju po guzici i tek onda spustio na tlo. Udarila me u rame.

„Prije nego što išta kažeš, zaslužio si"-da jesam, ali si ne mogu pomoći. Što bih sve radio toj guzici.

„Kada budeš moja žena napraviti ću ti mnogo djece"-naslonila se na zid i prekrižila ruke na prsima. Namjerno me provocirala tom gestom. Meni u inat je prekrižila ruke jer zna da se ne mogu kontrolirati.

„Ma nemoj? Tko kaže da ću ti to dopustiti?"-napućila je usnice.

„Dopustiti ćeš mi jer će nam djeca trenirati nogomet"-naslonio sam se na zid ramenom pored nje i također prekrižio ruke.

„A što ako nam sin želi postati baletan?"-biti ću onda jako razočaran otac. Šalim se, može biti što god on poželi. Nikada ni u najluđim snovima nisam razmišljao da ću sa Kanadom razgovarati o djeci. Ja da postanem otac? To će biti smak svijeta. Prije će se djeca morati brinuti o meni nego ja o njima.

„Znači ipak želiš moju djecu?"-zacrvenila se i posramljeno spustila glavu prema podu.

„Nemoj mi slučajno prodavati nisam to rekla priču. Znam..."-prekinula me stavivši mi prst na usta.

„Nisam to niti mislila reći. Htjela sam odgovoriti da jedva čekam tu našu djecu"-rekla je sa zavodljivim osmijehom i otišla u svoju svlačionicu njišući mi bokovima. Zavidio sam joj što ima ogromnu svlačionicu samo za sebe. Ja sam svoju morao dijeliti sa dvadesetak smrdljivih momaka. Ići ćemo sporo? Preskočila je sve korake i došla do ovoga. Jebeš brak, uzeti ću je ponovno večeras. Vrištati će moje ime u zadovoljstvu dok...

„E moj O'Brian"-trener mi je prekinuo perverzne misli.

„Na kraju je sve super ispalo, zar ne?"-poklonio sam mu nervozan osmijeh. Potapšao me po ramenu i odmahnuo glavom. Otišao je u mušku svlačionicu ništa ne rekavši više. Bio je ponosan, samo nije htio priznati. Trener je škrt na riječima, ali znam kada je bio ponosan na nas. Ovo je jedan od tih rijetkih trenutaka. Ušao sam u Kanadinu svlačionicu i zatekao ju još uvijek u dresu. Čovječe, mislio sam da ću je ugledati u donjem rublju.

„Sydney što..."-zatvorio sam vrata za sobom i zaključao ih. Prišao sam joj brzim koracima i privukao u poljubac. Ne želim da nam netko uđe dok... Znate što, ni vi ne trebate više biti ovdje. Ispričao sam vam Kanadinu i svoju priču, a sada otiđite. Još uvijek ste tu? Iš, odlepršajte, nestanite, što god. Neću vam prepričavati nikakve detalje o njoj i sebi u intimnim pozicijama. Sada ozbiljno mislim, otiđite, priča se ovdje završava.

Naša priča je dobila sretan završetak. Imala je svoje uspone i padove, ali uspjeli smo. Prebrodili smo sve prepreke koje su nam stale na put. Nitko i ništa nam nije moglo pokvariti sreću jer kada sam ju ugledao prvi puta, tada sam znao da ću je zavoljeti.