00:15 iii.

648 88 14
                                    

Pahuljice i dalje, nakon kratkog prestanka, padaju vrteči se u zraku. Jutro je već odavno svanulo, davajući nevjerojatan prikaz izlaska Sunca. Cherie ga je gledala. Oh, i Ashton je. Oboje su gledali šareno nebo u nijansama ružičaste i žute. Čak su oboje i razmišljali o njima. No, neke detalje ostavimo za kasnije. Vratimo se na Cherie. ''Dušo, otiđi otvoriti vrata. Stigli su!'' Reče gospođa Becker stavljajući posljednji kolačić na pladanj, a onda pogleda svo pripremljeno jelo za ručak. Zbilja su se mnogo potrudile oko njega. Cherie blago klimne glavom, a onda odjuri do vrata. Ne uspije pozdraviti svoje goste, Amy joj već skoči u zagrljaj. ''Sretan Božić, Cher!'' Usklikne. Otisne joj kratki poljubac u obraz, a onda se odmakne od nje davajući joj svoj poklon. ''Nadam se da će ti se svidjeti.'' Nadoda osmjehnuvši se. ''Oh, stigli ste.'' Umiješa se Cherieina majka. Prvo poljubi Amy u obraz, a onda se otiđe pozdraviti sa njenim roditeljima - gospodinom i gospođom House. Već nekoliko godina za redom običaj im je da na taj dan zajedno ručaju. Nakon međusobnog rukovanja i čestitanja, svi zajedno sjednu za stol te krenu jesti.

''Ovo je tako komplicirano, Am." Reče Cherie sjedajuči do svoje prijateljice. Nasamo su u sobi, ostali su još uvijek u kuhinji i razgovaraju. "Hajde, reci mi sve. Ja ću te saslušati, okay?" Upita te jednom rukkm obgrli Cherie spuštajuči njenu glavu na svoje rame. "O Ashtonu je. Došao je jučer ovdje." Kratko zastane uzdahnuvši. "I... Otjerala sam ga, da. Ne znam, Amy, bojim se. Rekao je da me voli. Čak sam čula i majku kako priča sa njegovom o tome... No koliko god to bila istina, i koliko god ja prema njemu osječala isto, ne mogu mu priznati da ga volim." Tiho govori dok ju Amy pozorno sluša. Oh, razumije ju. Ona ju najbolje poznaje i zna koliko je krhka i tvrdoglava. "Cher, pa ako ga voliš, reči ćeš mu to, zar ne?" Ona samo odmahne glavom te se odmakne od Amy. "Ne, ne mogu. Htjela sam, no uvijek pesimist u meni pobijedi. Dogoditi će se nešto loše, ponovno će se dogoditi isto, grozan osječaj. Voljela bih dobiti amnesiu i zaboraviti na sve što se dogodilo."

"Amnesia" Reče Ashton na što ga trojica prijatelja čudno pogledaju. "Imam ideju za novu pjesmu." Nadoda nešto tiše te ustane sa stolice u kuhinji. Odjuri u sobu gdje uzme papir i olovku te ode u dnevni boravak. Calum, Michael i Luke dođu za njime te se udobno smjeste na fotelje. "Božić je, dajte sutra ćemo to zapisati." Reče Luke, no Ashton kao da ga ne primječuje. Zapisuje riječi iz glave na papir i tako oblikuje još jedan njihov hit. Pogledom preleti preko cijelog papira, prepravi neke greškice i upiše još par riječi, a onda se široko osmijehne. "Što kažete?" Calum uzme papir iz njegovih ruku nakom čega nastane tišina. Dečki čitaju pjesmu dok Ashton lomi prste. Niti sam nije siguran od kuda mu je pala ta ideja. Amnesia? Oh. "Dobro je, možda bismo ju mogli otpjevati." Reče Calum na što se ostali slože. Michael ode po gitaru, a Ashton se sjedne na drvenu stolicu koja mu može poslužiti kao bubanj.
Podijele tekst, te krenu pjevati. "I drove by all the places we used to hang out getting wasted..."

Cherie se umorno legne na krevet te glavu nasloni na jastuk. Iz đepa izvadi zelenu kutijicu te uzdahne. Još ju nije otvorila, niticje neće otvoriti. Barem ne sada. A toliku ima želju pogledati što je unutra. Vrata se odškrinu te svjetlost iz hodnika uđe u sobu. Malena Shylah otiđe do kreveta se se  u njemu ušuška. "Cher?" Blago okrene svoju glavicu prema Cherie te nekoliko puta trene očima. "Zašto ne želiš otvoriti Ashtonov poklon?" Upita. "Sutra ću, Shy. Sada spavaj." Ali, neće niti sutra.

_______________________________________________
Omg, znam da debelo kasnim. Ali, škola me zaista ubija. Ne znam kada ću postaviti sljedeći nastavak, no bacam se na pisanje čim ću imati vremena. Zanemarite greške, nisam, imala vremena prepravljati.

Um, i da. Ako netko želi da mu javljam u box kada su nastavci neka komentira, za sada šaljem onima kojima sam i do sada. A, ako nekome ne treba slati, a sad mu šaljem, također napišite. Hahah. Ugl kom, vote?

00:15 » the second season of catoptrophobiaWhere stories live. Discover now