Emma's POV
"Emma!"- vikne Ian nakon što se začuje još jedan pucanj na što glasno udahnem.
"Mama!"- zazivao me dječji glasić iz auta iz kojeg je istrčala Kim jer se mudrica očito uspjela oteti Alexu što me nakratko nasmije.
"Kim!"- Alex je trčao za njom koja je trčala prema meni brzinom munje te pogledam Iana koji je bacio pištolj na pod i rasplakao se te samo kleknuo na pod, pa sam se na tren uplašila da je on ranjen, ali nije. Spustim pogled na svoje tijelo, ni ja nisam upucana te pogled prebacim iza sebe i ugledam Frana koji je ubio Aarona na što odahnem jer je gad mrtav ležao na podu, a mene zagrli moja Kim te samo kleknem na pod ispred nje i čvrsto ju zagrlim ne puštajući je iz zagrljaja.
"Mama."- uporno je ponavljala to što je mene iz sekunde u sekudnu razveseljavalo.
"Tu sam. Sve je u redu."- suze su nenormalno klizile niz obraze od sreće jer prolazim rukom kroz njenu kosu i mirišem je. Kokos. Miris kokosa je prolazio mojim nosnicama te me pusti iz zagrljaja rukama hvatajući se za moje obraze. Po prvi put sam ju nakon dugo vremena vidjela ovako blizu. Promjenila se, narasla je, progovorila, prohodala, a to su one najbitnije godine koje sam propustila. Gladila me po obrazima i gledala me kao i ja nju, pamtila sam svaku crtu njenog lica koje nikad neću zaboraviti. Tako je vraški slatka, ima tako nešto Ianovo, a i nešto mojeg. Čovjek je se ne može nagledati, lijepa je kao san, izgleda tako nestvarno. Sve ovo izgleda tako nestvarno.
"Jebote."- trzne me iz misli zadihani Alex koji je opsovao pored nas te sam mogla primjetiti da mu je laknulo da smo svi živi.
"Znaš, opasna je kad nešto naumi."- kaže mi Alex upirući prstom u Kim koja me i dalje držala za obraze, pa me opet zagrli što joj ja uzvratim.
Pogled prebacim na Iana koji je plakao kao kišna godina što me rastužilo te podignem Kim u naručje i priđemo njemu koji je podignuo pogled i sanjivo nas gledao, pa se ponovno rasplakao što mene natjera da kleknem pored njega s Kim i zagrlimo ga. To je jedino što smo nas dvije mogle u ovom trenutku, zagrliti ga, a to kao da ga je potaklo da još više plače, ali ipak nas je obgrlio rukama i čvrsto pribio uz sebe, dok su niz moje obraze također nekontrolirano klizile suze jer je valjda napokon sve sjelo na svoje mjesto.
"Dobro je Ian, prošlo je."- potapšam ga po leđima, dok je svoju glavu već neko vrijeme držao na mojim grudima i plakao kao malo dijete.
Podigne glavu i pogleda nas. Kim sam držala u rukama glavom naslonjena na moja prsa kao i on maloprije. Ni riječ nije rekla, šutjela je čvrsto me držaći uz sebe, dok me on pustio iz zagrljaja i gledao u oči kao i ja u njega te se nasmijao makar je bio uplakan, pa i ja uzvratim osmijeh.
"Znaš koliko sam maštao o ovome?"- nasmije se i ponovno me zagrli te se i ja glasno nasmijem, dok je Kim i dalje bila u mom naručju.
"I ja."- odgovorim.
"Tako mi je žao što prekidam ovu ljubavnu romansu, ali zamolio bih Emmu da ostavi Kim i da ustane i pođe za mnom."- osjetim nešto što mi je hladilo sljepoočnicu na što glasno izdahnem od straha jer sam znala da je pištolj i da je to Franov glas.
"Fran..."- od straha nisam mogla ni zajecati, a kamoli zaplakati. Kim mi je u rukama, dok me Ian zaprepašteno gleda i ja sam sada prisiljena sve to pustiti i otići... za njim.
"Ne opiri se. Ostavi Kim i ustani."- zareži na mene te sam bila prisiljena poljubiti Kim i pustiti je što je bilo malo teže.
"Ne dam ti svoju mamu!"- namrgodi se Kim i pustim iz zagrljaja bijesno gledajući u njega na što ju uhvatim kako joj ne bi naudio.
"Kim, čuvaj tatu, a ja ću se brzo vratiti."- pokušam ju nekako nadmudriti, ali mislim da je to više bilo uzaludno, nego korisno.
"Ali ja želim tebe."- napući usne te prekriži ruke na prsima gledajući u Frana koji je i dalje pištolj držao pribijan uz moju glavu.
"Alex, uzmi ju."- raširim oči gledajući u Alexa te promrmljam kroz zube na što on kimne glavom i uzme ju u ruke, dok se ona otimala što je meni slamalo srce, ali morao ju je maknuti jer sam se bojala da će joj nauditi.
"Fran, ostavi ju. Kloni nas se."- Ian je od nemoći već ronio u suzama, dok ja za to nisam ni imala vremena od situacije koja se zbila.
"Braco, ne dulji, a Emma ti se diži na te proklete noge da te ne bih ja dignuo!"- počne se nekontrolirano derati na što ja odmah ustanem i dalje s pribitim pištoljem uz glavu.
"Ne der..."- Ian je već ludio te ga prekinem ja u namjeri da zaustavim Iana, a zadovoljim Frana.
"Dobro, idem. Samo ne pucaj."- stanem ispred njega okrenuta mu leđima, dok sam gledala u uplakanog Iana koji više nije znao što bi.
"Emma, ne radi to."- molio me da ne činim to, ali morala sam da ne povrijedi nikoga od njih.
"Doviđenja, braco."- sretno ga pozdravi mene hvatajući pod ruku, pa počne hodati iz smjera kojeg je upucao Aarona, dok sam ja pokušala još jednom vidjeti Kim, no nisam uspjela.
Hodali smo prema jednom autu koji je bio dosta udaljen od nas. Bili smo okruženi šumom te iza jednog drveta ugledam jednu glavu koja nas promatra, glavu koja me pokušava zazvati što joj i uspije te shvatim da je Greg koji mi se nasmijao i namignuo, a mene umirilo jer Greg je valjda naš. Spasit će stvar.
"Emma, dolje!"- vikne Greg koji iskoči iza tog drveta na što se ja automatski bacim na pod kako mi je i rečeno te zagrme pucnjevi koje nisam usljela ni vidjeti jer sam se prekrila rukama kako ne bih vidjela ovo što će se dogoditi.
Nakon par sekundi nastane tišina te se s treskavicom podignem u sjedeći položaj i ugledam Frana kako leži mrtav ispred mene s pištoljem u rukama, dok je Greg spremao pištolj u hlače gledajući u mene.
"Hvala Greg, ništa i drugi put."- sarkastično kaže Greg te primjetim da se ispred mene nešto miče, a to je bio Fran koji je s teškoćom ponovno uperio pištolj u mene te me tako ponovno uznemirio.
"Fran!"- vikne Ian iza njega koji potrči prema njemu kako bi mu oteo pištolj, ali zakasnio je. Ponovno. Pištolj je opet opalio, u mene.
x x x
Već vidim da ćete me zamrzit s ovakvim ubitačnim nastavcima, ali ja vas i dalje volim i vidimo se u novom nastavku🤪
