Emma's POV
Pokušala sam odspavati još malo, ali mi Ian nije dao mira jer stalno piše neke poruke i zajebava me. Tipično za Iana, ne?
Bacim mobitel pored sebe te odlučim otići trčati, dosjetila sam se toga ne znam kako, ali mi baš treba. Treba mi da ostavim mobitel, da ostanem sama sa mislima, a trčanje će mi to omogućiti.
Zbog kiše koja je jučer padala, vani je i danas bilo svježe te se odlučim za duksu i tajice i neke random tenisice, a kosu vežem u visoki rep te bez da Iana obavjestim da izlazim iz kuće, odem u obližnji šumarak se ispuhati.
Trčala sam umjereno, dovoljno brzo da bih mogla izdržati dalji put. Opuštao me svježi zrak koji mi je udarao u lice, dok mi je trčanje činilo zanimljivim put za koji nisam znala kuda vodi jer tuda prvi puta prolazim.
Nakon jedno pola sata trčanja popnem se uz nekakvo brdo te zastanem kad me šokira pogled ispred mene. More. More koje bi dan-noć mogla gledati i ne bi mi dosadilo. Priđem na kraj stijene i pogledam koliko je visoko to na čemu stojim, bez previše straha sjednem na taj kraj i spustim noge da mi viore u zraku.
Nasmijano sam gledala u taj pogled upijajući par zraka sunca koje su se ni odlud pojavile, ali trebale su mi da me malo ugriju kako bih mogla nastaviti putem kojim sam maloprije došla.
Misleći da će se Ian ljutiti na mene odlučim brzo krenuti kući u kojoj se nakon sat vremena zadihano pojavim u njoj, a kada sam Ianov auto ugledala ispred kuće, mogla sam pretpostaviti da je već napravio dramu.
"Zašto se ti meni ne javljaš na mobitel?!"- šokira me na ulaznim vratima na što još i vrisnem jer me uplašio.
"Gore je, a ja sam otišla van."- uspuhano mu nekako objasnim na što se on namršti.
"Zašto ne spavaš?"- upita, dok sam ja prošla pored njega i ušla u kuhinju po čašu vode jer sam žedna kao kreč.
"Pa da mi ne nabijaš poruke možda bih i spavala."- nakon što popijem vode i dalje uspuhano kažem.
"Ti si luda!"- nasmijano kaže na što ga pogledam skupljenih obrva jer se do maloprije durio na mene.
"Zaš..."- u pokušaju da ga upitam nešto me prekine jak udarac otvaranja vrata i deranje što me uplaši.
"Dobit ću dva jebača!"- iz petnih žila vikne i uleti Alex u kuću s Tessom na ramenu te mi se odmah umjesto nje dignuo želudac.
"Debilu, pusti me, muka mi je."- gunđala je i borila se da ju pusti te ju napokon pusti, a ona odmah otrči u kupaonicu olakšati se.
"Aaleeexxx!"- zareži Ian i muški ga zagrli te i mene sad prisjeti da Tessa nosi blizance što me nasmije.
"Čestitam, Alex. Izgleda da sam te krivo procjenila."- nasmijano mu kaže prisjećajući se kako sam ga nemadugo izvrijeđala da nije sposoban napraviti dijete, a na kraju debil napravi blizance.
"Mogu li se odlučiti još za pobačaj?"- iza Alexa se pojavi blijeda Tessa, a pitanje me nasmije jednako kao i Alexova reakcija.
"Budalo luda, jesi normalna?! Znaš koliko sam se napatio da ih napravim, a ti bi pobacila. Preko mene mrtvog!"- ozbiljno kaže zamahivajući rukama, dok sam ja naslonjena na kuhinjski otok pratila situaciju sa velikim osmjehom na licu razmišljajući na šta će sve to ličiti. Možete li zamisliti dva mala Alexa kako muče Tessu s velikim Alexom? Ja mogu i užasno mi je smješno.
"Pa ako me ovako nastaviš mučiti, pobačaj će biti jedina opcija."- i Tessini hormoni izlaze na vidjelo, malo je sretna, malo žizi.
"Samo sam sretan."- snuždeno kaže Alex, dok je ispred njega i dalje stajala ispred njega ljutita Tessa jer je u kuću ušla naglavačke.
