Samo dva minuta | 🔛 |

to volim.

Možda nekada mi.

...............................................

Nijanse ljubičaste boje su se spajale po zidovima stvarajući prijatnu atmosferu u domu za stare. Pogledom pređoh po prostoriji i lijepo se nasmijah. Bilo je tu mnogo ljudi. Onih mlađih, koji vjerovatno rade ili volontiraju ovdje i onih starijih koji su ovdje smješteni i provode svoje dane zajedno sa drugima.

- Alma!

Glasan muški glas se začu iza mojih leđa natjeravši me da se okrenem.
Riđokosi dečko sa pjegicama mi je mahao uz osmijeh.

- Daniel!

Uzvratih mu istim tonom kroz šalu na šta se par staraca namršti.
Priđoh mu i zaglih ga.

Daniel. Dečko koji je od mene stariji pet godina, ali, nikada niko to ne bi mogao pomisliti. Prvo - njegovo ponašanje je poput nekog dječačića koji ne zna šta da radi sa sobom. ( u pozitivnom smislu )
Drugi- njegov izgled je kao da ima šesnaest, a ne dvadeset i dvije.

- Sve ću ti pokazati. Ja sam tvoj vodič danas. Tvoj otac mi je rekao sve. I samo da znaš ne slaže se sa tvojom odlukom, ali ako ti to želiš može proći. Po njegovim riječima.

Otvorih oči prateći ga, ali ne uspjeh brzo je pričao te je tome dodao i uzbuđensot.

- Daniel, smiri se, čovječe.

Uzdahnu i izdahnu par puta te mi ponovi sve što je rekao polako i smireno, ali opet sa velikom dozom uzbuđenosti. Mogu ga razumjeti, u ovom domu za stare ili staračkom domu nema puno volontera. Jednostavno, svi oni misle da će sada kupati starije ljude koji to sami ne mogu.

- U redu. Sve ćeš mi pokazati. Ne brini, moj otac će biti zadovoljan.

Klimnu glavom, i rukom pokaza ka velikom hodniku.

- Izvoli, u ovom hodniku se nalaze sobe svih starkelja u ovom domu.

Krenusmo.

***

Sve je bilo jako lijepo uređeno, a najviše mi se svidjelo to što je u stilu sedamdesetih. Daniel mi je rekao da tako u početku nije bilo, ali su svi stariji ljudi koji borave ovdje to predložili govorivši da će se ljepše osjećati.

Dok mi je pokazivao sve prostorije, upoznala sam još jednog ženskog volontera. Lola. Djevojka crnog tena i prodorno plavih očiju koje je ne moguće zaobići. Smeđa kosa koja je kada se dodirne kao svila. Vrckasta je i zabavna, a pored toga obožava latino plesove.

- Lola, zašto si baš izabrala da budeš volonter u domu za stare?

Upitah je dok smo prilazile aparatu za kafu.

- To bih i ja isto tebe trebala pitati.

Kroz predivan osmijeh reče.

- Znam...

Nasmijah se.

- Ali ja sam tebe prvo pitala.

Ona klimnu glavom ubacivši žeton i naruči kafu.

- Iskreno, to volim. Volim pomagati, pogotovo starijim ljudima.

- To je stvarno lijepo. Iz istih razloga sam i ja postala volonter.

..............................................

Voljela bih da ostavite
mišljenje.
Značilo bi mi.
Voli vas, Lili.
💙