Samo dva minuta | 🔛 |

mogao bih

Lako je lagati.

....................................................

Dorian

Gledao sam bakino nasmješeno lice koje kada bi neko ko ju ne poznaje pogledao, pomislio da je srećna i da svoje stare dane provodi među ljudima koje voli. U neku ruku to jeste istina, ima mnogo frendica kako bi ona to rekla sa kojima svaki dan razgovara i kafeniše takođe po njenim riječima.

- Bako, trebaju ti kolica.

Rekoh tužno, kada krenu da ustane.

- Znam, dušo. Ali ipak živim sa nadom da ću moći ponovo hodati svojim nogama. Dosadilo mi je više ovako, trideset godina samo ležim ili sam u kolicima...

Sa malim osmijehom reče, vraćajući se u ležeći položaj i u svoje ruke uze čaj.

- Dok je moj čovjek bio živ sve je bilo lakše. Imala sam njega, to mi je bilo dovoljno.

Pogledah sliku na ormariću. Dvije mlade osobe u zagrljaju. Moja baka i djed.

- Srećo bakina, da li bi mogao da mi tu sliku malu prebrišeš. Ne ustvari, ja ću. Samo mi je stavi na krevet.

- Mogao bih bako sve što poželiš.

Uzeh sliku sa ormarića polako joj dodavši.
Ona me pogladi po ruci uz osmijeh.

- Zlato bakino. Imali cura?

Upita sam osmijehom, na šta se i ja osmjehnu.

- Za sada nema. Iskren da budem, bako, faks mi je postao prioritet. Još malo završavam. Poslije faksa posao pa tek onda ljubav i te stvari.

Rekoh joj istinu. Svima sam govorio i govorim da postoji ljubav u mom životu, ali moju baku Maricu je ne moguće slagati. Vidim ti ja sine sve u očima. Oči su ključ. Rekla bi mi kada bih rekao neku sitnu laž. Uostalom, nju nikada ne bih mogao slagati. Neko ko me je podizao, vaspitao i usmjerio na pravi put nije zaslužio da mu govorim laži.

- Dorian...

Reče strogo, položivši sliku na svoja prsa.

- Tvog djedu sam upoznala na kraju srednje škole. Bio je žešća štreberčina. Istina je, glavu nije odvajao od knjige sve dok se nije zaljubio u mene. Upisali smo isti fakultet završili ga i na kraju se vjenčali...

Pogleda sliku očima punih ljubavi.

- Ovim ti želim reći da sam ja imala podršku isto kao i on. Toliko puta sam željela sve napustiti jer sam imala pritisak, ali sam takođe taj pristisak mogla istresti na nekome. U mom slučaju na tvog djedu.

Glasno se nasmijah zamišljajući njihove svađe u kojim bi baka uvijek bila u pravu. Djed bi samo klimao glavom i govorio sve što si rekla je istina dušo, podržavam te.

Kucanje na vrata i tiho kikotanje me natjera da se okrenem ugledavši nisku djevojku, zelenih očiju i plave kose koja joj je skoro prekrila lijepo oblikovano lice.

- Zdravo, ćao! Kako ste danas?

Glasno uz veliki osmijeh reče šireći ruke prilazeći ka mojoj baki. Ustadoh, ali se brzo vratih na sofu gledajući kako baka uživa u zagrljaju plavokose djevojke.

- Jao, sada sam još bolje!

Baka povika srećno i pogleda djevojku svojim očima koje očigledno nešto smjeraju.

- Dušo, vidiš ja se osjećam divno, da li bi ti mogla da zagrliš ovako i mog unuka, malo je tužan?

Uz đavolski osmijeh reče. Djevojka se okrene čudno i zbunjeno me pogleda. Bako, sramotiš me.

................................................

Ostavite vaše iskreno
mišljenje, te glas (vote) ako
vam se sviđa.
Voli vas, Lili.
💙