Ne mogu da vjerujem.Zaboravila sam na svoje probleme i fokusirala se na ovo što se sada događa.
Rasplakala sam se kao malo dijete i otišla u sobu te zabila glavu u jastuk.
Nemoguće!Prokleto da je ovo usrano mjesto i svi mi u njemu!
Koji drugi izlaz je i imala?Dođe i meni da se ubijem.
Ali ne.Obećala sam sama sebi da ću da se izbavim.Moram se osloboditi iz ovih okova u kojima nisam zaslužila da budem ni najmanje.Ustvari,nije niko zaslužio,ali eto.Ko nas pita?
Poslije nekoliko dana održala se Viktorijina sahrana.
Inzistirala sam da pođem sa još par njenih bliskih prijateljica da ne bi bilo sumnjivo zašto joj niko ne dolazi.
Lorenzo je policiji prodao priču kako je ona bila samo gost hotela,odnosno pratilja nekom tamo biznismenu i oni su tu priču prihvatili.I još uz to je nadodao da je alkoholičarka i narkomanka,u sobi su joj smjestili tonu vrećica bijelog praha.Nije im bilo teško lagati,naravno.Nije ih briga za jadnu djevojku.
Dan je bio lijep i sunčan.Osjetila sam odjednom veliku mučninu i potrebu da povratim.Smjesta.
Progurala sam se pored ostalih djevojaka i ispred mene se nacrtao čuvar.
-Molim te,moram povratiti!
-Vidi se,blijeda si kao papir.
Zavukla sam se u nekakvo grmlje i tu se pošteno ispovraćala.Imam osjećaj da mi je i duša izašla.
Okružena sam malom šumicom i mnoštvom nekakvih spomenika.
Viktorija je,naravno,zakopana u dijelu za siromašne.Njihovi spomenici su samo mali kamenčići sa imenima i datumima rođenja i smrti dok su bogati imali mramorne ploče i ogromne krstove na njima i bukvalno cijeli životopis.Zar se čak i u smrti ljudi dijele po bogatstvu?To mi se prokleto gadi.
Trznuo me nagli zvuk iz grmlja.Čuvar.
Šunja se kao prikaza.Nema gdje ga nema.
-Idemo,nećeš se valjati ovuda kao kakav duh po groblju?
Ako ništa bar neko ima smisla za humor.Samo što ga niko ne voli.
Hvala na čitanju.
Vote i kom.
Lyy❣💕
