Opasno zavođenje

32. poglavlje

Opet je noć prekrila majčin vrt, a male solarne lampe osvjetljavaju stazu sa zadnje strane i vidim sve do prekida svjetla odakle dalje de mali voćnjak od nekolicine prosječnih stabala. Od kako sam došao ovdje vrijeme provodim u kući, većinom u sobi zavaljen u krevet sa bocom ili dvije žestokog pića. Majka me zabrinuto gleda svaki put kada dođem po novu bocu ili kad mi ponudi nešto za jesti. Nisam gladan koliko sam žedan, a tu žeđ ni jedan viski ne može da utaži. Žeđ za ženom koju sam ostavio iza sebe u nadi da ću je izbt+risati ne mogu da smanjim, samo postaje još gore.

"Almine, sine, zašto jednostavno ne uzmeš telefon i nazoveš je? Pozovi je ovdje ili otiđi do nje. Nikad nećeš prežaliti ako ona odluči da krene dalje sama, a mogao si da to spriječiš. Nedaj krivici da ti pobjedi srce, sahranićeš dušu prije nego li toga budeš svjestan" majčin glas za mojim leđima mi samo dodatno podiže želju za pićem.

"Moje ruke nose krv na sebi i to krv njenog oca i polubrata. Svaki put kad pogleda u mene, vidjeće zvijer, posebno će je boljeti onaj dio koji nema kajanja. Ni sekunde se ne kajem zbog toga što sam im presudio. Bez obzira što to nisam uradio lično" majka je na sekund ćutala.

"Jesi li i na tren u obzir uzeo njene osjećaje? Ona je ostala sama. I ti si joj dodatno pojačao taj osjećaj. Ona te voli, mogla sam to da vidim na njoj kad ste bili ovdje, priznala to ili ne, ti si joj ukrao srce. Zašto si se uplašio da jojdaš svoje? Ljubav je najljepša kad se prepustiš skroz, tad je i nepobjediva. Ne možeš očekivati od nekog sve, ako nisi spreman isto toliko i da daš" ne samo da sam uzeo u obzir to što osjeća, nego sam se potrudio da nikako ne bude sama i da se provjeri svako ko joj prilazi. Kosta je sad sa njom i ne može biti bezbjednija nego što jeste. Prije dva dana je izašla iz bolnice, stalno je neko sa njom, a danas je prošetala sama vani. Malo po malo ona e da potpuno svoj život preporodi. Ja sam tu negdje, ni preblizu ni predaleko.

"Dao sam joj sve. Rekao sam joj i kako se osjećam, ali ona nije ništa rekla. Znam da ima jake osjećaje prema meni, samo što o tome ni jedno nismo govorili dovoljno niti u pravo vrijeme. Sad kad sam uradio ono što sam morao, bojim se da u njenom srcu nema mjesta za mene" jedan od mojih najvećih strahova je da sam joj postao predmet mržnje.

"Almine, trenutno imam toliku želju da te lupim. Ali si prestar za vaspitne batine koliko god ti ja bila majka. Ljubav ne treba riječi, ona treba djela. Znaš li da te ne voli svako ko ti te riječi kaže, nis toliko glup. Djela su bitna, a najviše ljubavi pokazuju i daju oni koji najmanje o njoj govore. Kad sam ti ja zadnji put rekla da te volim" zamislio sam se. Ne sejećam s etoga, ali shvatio sam poentu. "Baš tako, ali te nikad ne bih ostavila na cjedilu. Jesam majka, to je drugo, ali tako ti je i kad voliš neku drugu osobu. Mnogo toga je kocki, ali ako ne kockaš kako se nadati dobitku, kako znati imaš li sreće? A voljeti je uvijek rizik"

"Dobro, shvatio sam. Ali to ne mjenja ništa" telefon joj je zazvonio i ona je otišla da se javi. Obično ti razgovori sa njenim drugaricama traju u nedogled ali ovaj put ja nisam raspoložen da slušam o receptima za kolače i druženjima u restoranu. Uzeo sam bocu i zaputio se u sobu.

Krijem se u majčinoj kući jer ne mogu u svoj stan i svoj krevet. I ovo je moje, ali ova postelja ne miriše na nju, nema u njoj uspomena i nema ničeg što me izbezumljuje osim mene samog. Ovaj put sam ostavio telefon na ormarić odoljevši porivu da opet prelistam njene slike. Trebam i tuš, a možda bih trebao da se sa bolom u sebi suočim kao muško. Ja do sad nikad nisam bio ovolika kukavica ni u čemu. Zar je ljubav od mene napravila drugog čovjeka? Osim što me boli cijelo srce za koje sam mislio da ga nemam, uz njega mi se i duša raspada. Mala Nikolina je fatalna po mene i bježao sam od onog što sam oduvijek znao. Na kraju ja ipak i jesam kukavica.

Mlazevi vrele vode su se slivali niz mene, a ono što sam primjetio je da mi tijelo uopšte ne žudi za olakšanjem. Ja i apstinacija nikad nismo bili drugovi, a sad uopšte ne osjećam nagon i da sebe zadovoljim ni da imam odnos uopšte. Počeo sa da se smijem sam sebi. Ja zapravo ne želim ništa drugo nego nju. Kako je do ovog uopšte došlo?