4. Poglavlje

1.2K 62 10
                                    

Skarlet je planirala da ovaj vikend odmori od obaveza i posla, iako je dio toga ponijela da završi u stanu, jer bila je osoba koja uvijek daje maksimum od sebe.

Cilj joj je bio izležavanje, topla kupka i neki dobar film, ali taj plan je pao u vodu onoga momenta kada je zaustavila auto ispred zgrade gdje je stanovala, jer je ispred čekala najbolja prijateljica i durila se kao neka klinka.

A onda se sjetila da joj je obećala da će da idu na piće još prije mjesec dana a do ovog momenta nisu se čak ni vidjele, i znala je da je kriva.

Krivica je bila samo njena jer je bila preokupirana poslom, i ulagala je i davala sve od sebe u posao.

Jer nekima život sve servira na tacni, a nekima baci mrvice i pusti ih da se bore. Pa ih nekada i tako ratoborne i uporne opet podsjeti da sve ono što grade može da se sruši, pa bi trebalo da krenu ispočetka.

Kao da samo želi da vidi da li će im se ta upornost istrošiti, i da li će da pokleknu ili da uzmu prečice do ostvarenja ciljeva.

A nekada ih sudbina opet iznenadi, pa se desi nešto što ih podsjeti da se sve to što su učinili isplati, i da sve to vrijedi.

Kao neka vječita vaga na kojoj ako na jedan tas postaviš trud i rad, na drugoj strani se isto tako srazmjerno naš tas podiže ka onom čemu stremimo.

Tako se vatreno i snažno i ona borila kako bi uspjela, jer ništa što je željela nije dobila, za sve je trebala sama da se izbori, i valjda je u tome i ležala sva čar.
Što je više davala sebe, jasnije i bliže joj je cilj bilo, a to joj je davalo dodatnu motivaciju.

Ali bi u tome svemu zaboravljala da život teče, prolazi, a ona zaboravlja da živi u pravom smislu te riječi.
I baš zbog toga kada je ugledala svoju prijateljicu osjetila je tugu što je tako dugo nije vidjela.

I baš zbog toga se nije opirala kada je rekla da idu u izlazak, iako joj je to bilo poslednje na pameti.

Jedino se usprotivila kada joj je odabrala haljinu koju bi trebala da obuče.

Ali kada se okrenula i ugledala u ogledalu svoj odraz, ono što je vidjela joj se dopalo.

Bilo je nešto u toj crvenoj haljini što je jednostavno činilo da se iz uštogljene službenice pretvori u djevojku koja pali vatru u očima, i ostavlja plamen u srcima.
Crvena boja se mogla opisati samo riječima poput strast, želja, senzualnost, izazov.

A na njoj je pozivala na greh, na želju da prekršiš sva pravila, da imaš potrebu da joj priđeš iako ti samom pojavom daje naslutiti da nemaš šanse.

Bila je kao plamen koji te neodoljivo priziva, iako će samo da te na kraju pretvori u pepeo.

A ona je ove večeri samo željela da zaboravi na obaveze, odgovornosti, i da se opusti i uživa.
A ova veče joj je odlučila da ispuni i mnogo više od toga.

****

Dillon i Carlos su sjedili u separeu, i planirali na koji način da začine ovo veče.

Kakav izazov da postave pred onog drugog a da je dovoljno lud, i srazmjerno tome zahtjevan u dovoljnoj mjeri.
Dillon je bio potpuni manijak, nema tog izazova da je on odbio, ma koliko želio da ga odbije, ili koliko ga isti stavljo u nezgodnu situaciju.

Ali Carlos je bio njegova suprotna polovina magneta, bio je spreman da ga testira, da ga dovede u neprilike, da ga izluđuje, i da ga šokira svaki put kada bi ovaj pomislio da će da se povuče i kaže ne.
Ma koliko visoko Carlos stavljo izazov na ljestvici, Dilon je nalazio originalnije ideje da ga nadmaši, i zaustavi, a ovaj bi ga svaki put šokirao, i pokazao da ga i dalje nije upoznao u potpunosti.
Što je izazov bio luđi, to je on bio zadovoljniji i željniji da ga izvrši.

Uobraženi zavodnik #4Where stories live. Discover now