OSTANI//Ante Rebić(ZAVRŠENA)

➡️6

Lovro Bradičić

Pakirao sam poklone za Teu kad me nazvala Mihaela.

"Hej ljube,sve ok?"

"Hej Lovlo molam ti nesto lec"

"Tea? Kako si se dočepala mobitela?"

"Mama mi je dava. Lovlo nemoj se jutit ali mama i tata su sad vajedno. Ja zevim imat tatu jako mi faji a tata voji mamu"

"Čekaj čekaj Dorotea daj mi mamu"

"Hej"

"Ej. O čemu ona priča?"

"Lovro ne ljuti se ona želi da smo skupa fali joj otac"

"Razumijem ja to Mihaela ali zar ne misliš na sebe? Nije da te odgovaram znam da maloj trebaju oba roditelja ali opet,tvoja sreća?"

"Ja sam sretna ako je i moja kćer"

"Dobro Leli čuvaj se,ok?"

"Hoću,i ti"

Mihaela Pokos

Prekinula sam i duboko uzdahnula,valjda neću pogriješit. Tea je skakutala u haljinici po kući sa Snuletom dok se Ante oblačio

"Lela ne misliš da je njoj kasno da ide? Ipak je mala"-upitao me je Boško

"Ma nije ne,naučila je"

"Dobro."

"Idem se obuć pričuvate ju?"

"Svakako"

Ušla sam u sobu i Ante je taman oblačio traperice ali ih nije navukao do kraja

"Ups,oprosti"

"Ne ispričavaj se i tako si vidjela već sve"

"Hahahahah budalo"

"Lela?"

"Ha?"

"Ne mogu izdržat do ponoći"

"Zašto?"

Prišao mi je i poljubio me nježno. Tek sad vidim koliko mi je falio

On je obukao na sebe bijelu košulju i traperice,a ja crveni kombinezon i crne visoke pete te smo sišli.

"Uh ovo mi je sjelo"-rekao je nakon što me pljusnuo po guzici svom snagom

"Budalo"

Ante Rebić

Dorotea je cijelu misu provela šetajući oko velečasnog i oltara a on joj se dražesno smijao. Zahvalan sam Bogu na ovom Božiću koji nas je spojio,nakon što je misa završila krenuli smo van ljudi su se slikali pod velikim borom

"Hej šta radiš?"-upitala me Mihaela nakon što sam ju povukao pa je skoro pala

"Idemo se slikat"

"Novinari?"

"Ne brini ne smiju objavit ništa sa badnjaka i Božića"

Slikali smo se te sam ju privukao sebi i poljubio ponovno nježno

"Sritan Božić ljubavi"

"Sretan Božić i tebi"

"Vauuuu baka jesci vidjeva? Tata je dao pusu mami"

"Je ljubavi bakina a za to si ti zaslužna"