OSTANI//Ante Rebić(ZAVRŠENA)

➡️16

Mihaela Pokos

Ne volim svoje radnike stavljat na njihovo mjesto ali čini se da ću danas morat. Prekinuo me mobitel no pustila sam ga da kratko zvoni

"LORENA OKUPI MI CJELU POPODNEVNU SMJENU"-dreknula sam iz skladišta njoj u garderobu.

Za manje od 3 minute kod mene su bili Tea,Jasmina,Mauro i Antonela

"Jučer se desila krađa dok ste vi šta radili? Pričali. Moram li vas stalno stavljat na mjesto?"

"Pa ne ali nismo mogli znat"-pravdao se Mauro

"Ne zanima me ništa. Pazite malo bolje i izvolite radit a ne pričat."

"Pa da uvijek mi"

"TEA. TVOJE MJESTO JE NA PEKARI,A DI SI TI? VANI PIJEŠ KAVU DO KAD? SHVATITE OVO JE VAŠ POSAO AKO VAM SE NE SVIĐA IMA I DRUGIH POSLOVA,SAD SVAKI NA SVOJE MJESTO"

Presvukla sam se u kožne hlače i bijelu majicu te navukla tenisice i obukla jaknu te izašla.

"Evo ključ i sretno ti Zdena"

"Hvala i sretno i tebi. Čuvaj se"

"Mihaela tu si uvijek dobrodošla"

"Hvala Davorić"

Izašla sam iz konzuma te krenula prema autu. Nakon 10 minuta došla sam doma te ušla na gornji kat

"Ej ljubavi"

"Ej. Šta si nabrijana?"

"Ma zadnji dan i tlak mi dignu"

"Zadnji?"

"Ante idemo s tobom"

"Ozbiljno?"

"Najozbiljnije."

Sjetila sam se da me je zvala Anđela pa sam ja nju nazvala

"Molim Leli?"

"Zvala si me"

"Daaaa pogodi šta?"

"Šta?"

"Luka je došo i tražio da se pomirimo"

"Zajebavaš?"

"Nimalo"

"Pa čestitam,vidiš da se dozvao pameti"

Prekinula sam i došla je Tea do nas

"Tata tu si"

"Tu sam ljubavi moja mala"

"Mama kad je doso tata?"

"Jako rano. Jesi gladna?"

"Pa ne bas."

"Biš ti htjela da idemo s tatom živjet u Italiju?"

"Smijemo to?"

"Da"

"Daaaa zevim"

"Ovaj Lelo?"

"Ha?"

"Ne vraćam se u Italiju"

"Zašto?"

"Idem nazad u Frankfurt"

"Čekaj kako?"

"Adi nije dao da otkupe ugovor i pito me dal se želim vratit i rekao sam da želim. I Luka se vraća iz Reala"

"Ohoooo divno"

"Kad idemo mama?"

"A princezo šta kažeš da idemo prvo kod bake kad dođe baka Željka doma?"

"Mozeeeee"

I krenuli smo nakon što je mama došla. Malo teže je ostavit sve ovdje ali mjesto nam je uz Antu

"Ante čuvaj ih"-rekli su mama i tata te su nas zagrlili

"Seko zovi me svaki dan"-i naravno moje malo čudo od brata koje će mi najviše falit

"Oću miško"

"Zovi me ako šta trebaš u vezi male"

"Hvala mama ali mislim da je sad vrijeme da se sama borim i učim. Tebi hvala na velikoj pomoći"

Anđela Manitašević

"Čekaj zar nisi reko Madrid?"

"Ništa od toga. A za tebe imam još jedno iznenađenje ali ćeš se morat strpit par dana"

"A neeee"

"A daaa"

"Prasac"

"Dada"