OSTANI//Ante Rebić(ZAVRŠENA)

9

Luka Jović

Mia Matea je samo nestala sa riječima da mora ić i da ju ne čekam. Ne brine me to previše ionako sam ju planirao ostavit,Ante je sretan i to mu vidim na licu. Prebacio sam pogled na Anđelu i ona je pričala sa nekim likom. A ne ne tako

"Ljubavi? A da nas upoznaš?"

"A ti si?"-upitao je drsko

"Njen muž,a sad bježi pomest ću ood s tobom"

On je pobjego a ja sam se nasmijo.

"Dobro koji je tebi? Jesi normalan?"

"Anđelice rekao sam ti već jednom ako nemaš mene nemaš nikoga. Tako treba bit"

"MA JEL? A TI SMIJEŠ MII MATEI IZA LEĐA JEBAT SOFIJU? SHVATI NISI POŽELJAN KOD MENE KAO PRIJE."-izderala se. Ona se jebeno izderala na mene

"Ne deri se na mene. Ljudi nas gledaju"

"Boli me kurac."

"Sve ok?"-do nas su došetali Mihaela i Ante

"DAVIDE IDEMO"-viknula je malog. Ma kud bi ti?

"On je moj sin"

"KOJEG NIKAD VIŠE NEĆEŠ VIDJET."

"Anđela"

"ODJEBI"

Izašla je sa malim u rukama i otišla. Ostavila me posranog,e nećemo tako Anđela.

"Luka gadno si zajebo"

"Stari najbolje da odem i ja. Uništio sam dan vašoj maloj"

"Ne pričaj gluposti. Ostani"

"Mihaela oprosti ali ne. Dovoljno sranja sam napravio,idem za Madrid"

"Čuvaj se molim te"-zagrlila me. Ona je moj najveći oslonac od kad je s Antom

"Ne brini se. Pazi na sebe i malu"

"Luka javi se čim stigneš"

"Oću"

Ante Rebić

Nakon proslave zaputili smo se prema Vinjanima. Tea je zaspala, Mihaela je bila nekako čudna

"Šta ti je?"

"Ma ništa samo me brine Anđela"

"Javit će ti se. Vas dvije idete odmah sa mnom ili?"

"Ne ne idemo nazad kod mame. Moram ju ispisat iz vrtića i vidjet s njom da li stvarno želi sve ostavit tu."

"Dobro"

Trgnula se kad joj je zazvonio mobitel

"Ej Tino"

"Ej mala. Di ste"

"Evo upravo idemo iz Zadra,zašto?"

"Budu tvoji došli na doček ovdje pa dođi i ti"

"Budem vidjela još sa Antom. Ubiti doć ćemo"

"Dobro,pita Sara a Tea?"

"Ne znam mislim da ne,premala je ona"

"Pa dovedi ju,bude sa Sarom i Anom"

"Razmislit ću."

"Dobro,vidimo se"

4 dana kasnije

"Sigurno ju nećete ostavit?"-upitala nas je Nediljka po stoti put

"Ma ne. Neka ide"

"Dobro. Pazite se"

Krenuli smo za Bjelovar neće nam trebat puno jer mala spava. Nakon 2 sata smo stigli,odlučili smo ić dan ranije ništa nas ne košta

"Oooo dalmatinci moji stigli ste"-viknuo je bratić Ivan

"Nego."

"A gle ju ona spava"

"Hvala Bogu. Cijelu noć nije spavala"

Ante je malu stavio u Martininu sobu na krevet te izašao

"Budete jeli šta?"

"Ma ne ne. Daj nam kavu"-otkomentirala je Lela. Ma to je moja cura

"Kad budu tvoji došli?"

"Sutra. Di su klinci?"

"Teta Elaaa"-viknuli su svi troje

"Hej miševi mali"

"Ela di je Tea?"

"Spava još. Igrat ćete se kad se probudi"

Nije prošlo ni pola sata evo nje

"Mama?"

"Tu sam dođi"

Došla mi je još uvijek pospana da dudom u ustima

"Tea"-dozvala ju je Sara i došla do nje

"Idemo se igra"

"A-a."

"Mama ona se neće igrat"

"Sara tek se je probudila. Pusti ju doć će sama"

"Mama a vi je Avabeva?"

"Dorotea izvadi dudu iz usta i ljepo pitaj"-opomenuo ju je Ante

"Pitava sam di je Anabella"

"Kod ujaka Sukija. Budemo išli,idi se igrat sad"

"Tata cuvaj mi bebu i dudu"

Predala je Anti dudu i bebu te otrčala u dnevni. Eh ta mala.