Mafijaški spoj II: Povratak otpisanih.

51.

Jungkook

"Spusti se niže, a pištolj podigni.", mogao sam osjetiti Jinove živce kako se rasipaju po podu. Nasmijao sam se i nastavio posmatrati tok dešavanja u virtuelnoj prostoriji.

"Brže reaguj Hjunjin.", dobacio je Jungi. Namjun je ćutao i koncentrisao se na informacije koje je treći davao ovoj dvojici.

"Gdje je zaboga Evelin?", rekao je Taehjung koji se odjednom pojavio kraj mene.

"Otišla je razgovarati sa Jiminom.", rekao sam a Namjun se okrenuo i iznenađeno pogledao u mene.

"Zašto mi niko nije rekao za to?", upitao je a Taehjung i ja smo ga gledali u čudu.
"Da li je nešto ozbiljno?", upitao sam. Prošao je rukom kroz kosu i zatvorio oči.

"Prilično. Gdje...", zastao je u sred rečenice i pogledao prema vratima. Učinilo mi se kao da sam čuo da neko galami ali sam pažnju brzo vratio na Namjuna.

"Da li znate gdje su?", upitao je smireno. Slegnuo sam ramenima a Taehjung je odmahnuo glavom.

"Ajde izlazite.", rekao je inervirano Jin okrenuvši se prema nama sa rukama na bokovima. "Ovo je previše za mene, ostariću premlad.", dodao je pogleda prikovanog za Namjuna. Taehjung se nasmijao ali ja sam ostao smiren. Nisam imao dobar osjećaj.

"Sledeći.", rekao je Namjun i vratio se posmatranju obuke.

Evelin

"Moju majku ne uzimaj u usta Jimin.", ruka mi je kratko zadrhtala ali je pištolj i dalje bio na njegovom čelu. Nisam mu ni riječi vjerovala.

"Tvoja majka bi sada bila živa da nije...", zastao je.

Shvatila sam šta je htio da kaže i ako nije to htio da izgovori.

"Da nije bila sa drugim muškarcem.", dovršila sam njegovu rečenicu.

"Evelin...", uzdahnuo je i prošao rukom kroz kosu.

"To mi je dosta reklo o tebi Jimin. Samim tim, ja ne bi postojala a ti bi imao normalan život sa svojim ocem.", obrisala sam suze sa obraza i nastavila.

"Nakon svega što smo imali...", prošaptala sam dovoljno glasno da me čuje. Odmahnuo je glavom.

"Evelin, spusti pištolj da razgovaramo kao civilizovani ljudi. Ne daš mi da objasnim ali nije sve tako crno kao što ti se čini."

Jimin

Nasmijala se.
Njen osmijeh je prerastao u smijeh što me je iznenadilo.

"Nakon svega što smo imali, ja ispadam kao glavni krivac sve ove drame.", rekla je kada se uozbiljila.

Uzdahnuo sam.
Bio sam satjeran u ćošak i nisam imao više riječi kojim bi je smirio. Molio sam se da neko uđe u ovu prokletu prostoriju i zaustavi sve ovo.

Bio sam uplašen za nju i više nego je znala.

"Dobro me slušaj sada.", prekinula je tišinu između nas. Zagledao sam se u njene smeđe oči i klimnuo glavom.

"Želim da mi javljaš svaki Zevsov korak, svaku odluku. Želim da znam koliko puta na dan diše a koliko puta zadrži dah. Svaki sitni detalj njegovpg života.", u njenom glasu se pojavila strožina koju još nikada nisam okusio.

"Da li znaš kakvu ludost tražiš od mene?", upitao sam spreman da je odbijem istog trenutka.

"Nekome ludost drugome radost.", dodala je.

"Moraš prestati sa ovim ratom, izgubićeš.", rekao sam što sam smirenije mogao. "Život bi dao za tebe, ali ne mogu te gledati kako umireš.", ruke su mi se počele tresti.

"Šta misliš kome će Jungkuk vjerovati?", upitala je dok mi je prilazila. Bio sam prinuđen ići unazad jer je njen pištolj na mom čelu tako nalagao. Zastala je baš kada sam osjetio toplotu koja je dolazila od stakla prozora.

"Meni, koja pokušavam uništiti velikog Zevsa ili tebi koji ga braniš i koji ti je otac?", upitala je.

"Jungkuk mi je kao brat. Zajedno smo prošli dosta toga od sirotišta.",klimnula je glavom.

"Ako ga smatraš bratom zašto si tajio tu informaciju od njega? On te je štitio dok je Zevs bio spreman ubiti sve i svakoga kako bi došao do tebe a ti mu nisi rekao. Šta misliš kako će reagovati ako sazna?", cijelo tijelo mi je zadrhtalo. Odmahnuo sam glavom.

"Dobro.", osjetio sam kako mi znoj klizi niz čelo. "Biću krtica u Zevsovom gnijezdu.", rekao sam naposlijetku.

"Ako saznam da si odao bilo kakvu informaciju..."

Jungkuk

Ruke su mi trnule i počele se znojiti.

Jimin i Evelin su se predugo zadržali a to mi se nije ni malo sviđalo jer sam znao da će Jimin pokušati da je nagovori da odustane od svega ovoga.
Znao sam i kakvo je Evelin mišljenje imala o tome a i da je bila na rubu živaca, zbog svih tih priprema.

Taman kada sam bio spreman da pitam Namjuna da mi se pridruži u potrazi za njima, čuo sam pucanj koji je dolazio iz prostorije za sastanke.