10. Krvavi Kuvar

69 3 2
                                    

Zovem se Tamara, i u ovom trenutku sam kod kuće ali se i dalje tresem kada pomislim na iskustvo sa ekskurzije pre mesec dana

Vidite bila sam sa svojim odeljenjem na ekskurziji u Francuskoj
Išli smo do jedne palate koja je i dalje bila u dobrim stanju i pošto smo platili smeštaj bili smo u dvorcu cele nedelje njeni polu hladni zidovi svi od kamena i kao u srednjem veku batlje na zidovima i neke stare slike kraljevske porodice koja je živela tu

Dok nas je vodič vodio kroz dvorac ispričao nam je usput legendu o "Malom crvenom čoveku Francuske" koji je bio znam još kao i krvavi kuvar

Legenda je išla ovako: Čovek pod imenom Žan radio je kao mesar pored kraljevskog Teri dvorca u Parizu, tokom vladavine Katarine Damadiči (bar se sećam da joj je tako išlo prezime) Žan je znao previše o dvorskim tajnama koje ni pod cenu smrti nisu smele da izađu u javnost i nedugo zatim je pogubljen kada je pretio da će ih javno otkriti, i na Egzpkuciji se zakleo da će ustati iz mrtvih, njegov duh mali čovek grbavac prekrivljen krvlju sa kuvarskom kapom i srebrnim nožem u ruci progonio je Katarinu do kraja života a zatim i dvorac, obilno se pojavljuje u oredveče neke velike katastrofe noseći nož ili sataru, rekao nam je i da se Napoleon navodno susreo sa tim malim crvenim čovekom u dva navrata, čak ga je i molio da odustane od svojih pohoga

Mada nisam bila previše zadivljena pričom

Negde oko večere par naših prijatelja nije doslonsa nama nego su ostali u sobi a mi smo otišli u trpezarijski sobu  bila je kao i u knjigama koje sam čitala oni veliki lusteri dobro očuvani na plafonu savršene rezbarije na sliku i stolicama i slično

"E zamisli sad kao u horor filmu lusteri padaju i posuđe krene da se lomi" rekao je jedan moj drug dok je crkava i od smeha na šta sam ja prevrnula očima

Onda je ušla neka posluga koja nam je poslužila hranu meso je bilo neobičnog ukusa pa nisam davala nikakvu važnost misleći da je to od stajanja pošto nije bilo ni toplo mi hladno... Mada moje misli je prekinuo vrisak jedne drugarice koja je imala oko u svom tanjiru koje je iskašljaoa jer se gušila
Svi ostali su takođe počeli da vrište ali ja sam se nasmejala
"plašljivi jedni to je samo gumeni oko ne bi u ili pravog čoveka zar ne"
"To su gluposti to radimo kako bismo vam dali malo srednjovekovnog duha za strah"
Potom smo nastavili da jedemo i kasnije smo otišli u sobe

Naravno jedna moja prijateljica je ožednela pa me je zamolila da pođem sa njom do kuhinje i ja polu sanjiva pošla iako to nisam smela da uradim

Kada smo bilie u kuhinji čula sam da je nešto palo i kada sam prišla da podignem videla sam krvavi otisak omanje šake na jednom loncu znala sam da lažna krv ne miriše a ova je mislila na ono ustajalo meso, krajolikom oka sam videla da mala stopala krvi vode ka zidu i nestaju, uzela sam drugaricu za ruku i otišle smo natrag u sobu

Sutradan neki učenici su nestali pa smo ih tražili ali nije ih bilo nigde i njihove telefone bi nalazili po hodnicima ili u kuhinji, i od tog trenutka sam počela da verujem da je ono oko sa kojim se koja drugarica umalo udavila nije bila rekvizita.... Kada smo došli da proverimo kuhinju tragovi krvi su i dalje bili kod zida i ja sam kao u filmovima našla prekidač za taj prolaz i moja drugarica je pošla samnom hodale smo kroz taj mračan prolaz sa baterijskim na telefonu da nam osvetljava put, kada smo došle do kraja videle smo malo slabije svetlo i šta smo videle iza ćoška bilo je zastrašujuće i samo što nismo povratile

Neki naši prijatelji izbodeni i okačeni na one vešalica za svinje da vise naglavačke kako im krv ide niz telo i onda kaplje na zemlju, tako i jedna naša prijateljica Nataša, ona je bila na stolu otvorene utrobe i jedan omanji čovek je vadio njene organe i bacao ih u belu Kantu dok je njene komade mesa precizno sekao i stavljao u crvenu, čoveče došlo mi je da povratim, on je stajao na nekoj višoj stolici kako bi dohvatio sto i leš
Ja i Tina smo se polako povlačile unazad ali je on bacio staru i prošla nam je pored glave a sada kada smo mogle da vidimo njegovo lice bio je sav u borbama zubi su mu bili oštri a lice mu je bilo prepravljeno krvlju
Nas dve smo krenule da bežimo kada smo osetile da nas je nešto povukla a onda i sledećem trenutku u jak bok u leđima a kada smo pale na pod.... Malo po malo je sve postajalo crno

Horor priče On viuen les histories. Descobreix ara