9

11.6K 313 6
                                    

Pokazala mi je Romanove stare slike nakon cega mi pokaze njegove prve papucice. Njihova majka je sve uredno slagala i cuvala od trena kad su se rodili...

-"Nemoj da ga ostavis..."

Zacujem Rejnin slabasan glas, nakon cega se okrenem prema njoj dok me nesigurno posmatra.

-" Ti si jedina osoba koju je Roman doveo ovde... On nije los, samo od kad je izgubio oca postao je kao on i majka ne bi podnijela da sazna istinu koju ni ja ne znam skroz."

Zastala je te me uzela za ruku

-"Ti si posebna osoba,ne trebam puno vremena da to shvatim. Nemoj da ga ostavis"

Jos jednom je ponovila...

-"Necu,necu..."

Pokusam izgledati prirodno dok djevojka lijepa kao andjeo stoji ispred mene i gotovo samo sto ne zaplace.

-" Vas dvije ste te zadrzale, a vecera je gotova"

Roman pokuca na vrata te zaokupira nasu paznju.

-" Ogladnjela sam"

Slazem,te uzmem Romana za ruku sto na lice Rejne izazove veliki osmijeh. Sisli smo dolje,a njegova majka pokaze rukom na sto prepun hrane. Covece...

-" Niste trebali da se mucite"

-" Molim te nemoj da se ustrucavas..."

Njegova majka mi se ljupko obrati, a ja odvojim ruke od Romana i zauzmem mjesto. Pricali smo o mom fakuktetu,bila sam iskrena oko svojih zelja posle fakukteta.

-" A koliko dece bi voljela da imas?"

-" Oduvek sam mastala o djevojcici i decaku.. Ma da volim decu i 4 bi bilo savrseno."

Nisam sigurna zasto sam odgovorila na ovo pitanje...

-"Romane jesi li promjenio misljenje o porodici"

Majka ga nekim ostrim glasom pokori dok on hladan kao led gleda u nju

-"Ne zelim djecu i necemo ih imati"

Osmijehnem se smireno,dok njegova majka samo sto ne padne u nesvjest zbog ove izjave

-"Nista se ne brinite imacete unucice. Nijesam stigla do tog dijela da razgovaram sa njim. Ali zene se pitaju"

Pokusam izgladiti situaciju koju je izazvao svojim odgovorom. Zao mi je jadnu zenu.

-" Da si pametna pobjegla bi od njega,nista nije povukao na mene"

Ustala se tuzno, a Roman i dalje hladno gleda u nju ne trudeci se da je utjesi. Iskreno, Roman je izrod ove porodice.

(****)

Usla sam u auto i jos jednom mahnem Romanovoj porodici, proteklo je prilicno dobro osim dijela kad se pominju naslednici. Cim odmaknemo od kuce on nervozno cijelo vrijeme vrti prsten na ruci i ne progovara.

-" Povredjujes ih takvim komentarima"

Okrenem se prema njemu dok se on napravi kao da ne postojim.

-" Ako vec lazes da imas miran zovot, divnu devojku mozes lagati i o potomstvu... Da ne mozes imati decu ne bi dobili onu injekciju samim tim zdrav si i ne treba da svoju staru majku na taj nacin povredjujes"

Nastavio je brze vrtjeti prsten...

-" sta si pricala sa Rejnom?"

Nije pogledoa u mene i iskulira moja pitanja.

-" Pitala me je znam li cime se bavis, jesi li me platio da ovo radim. Molila me da te ne ostavim..."

Sad se okrene prema meni i fiksira moje oci

-"i?"

-" Rekla sam da znam sve i da sam uspjela da te promjenim po tom pitanju. Nisam placena da ti budem devojka. Sa moje strane si cist, ali sa tvoje ima toliko rupa"

Kazem smireno.

-" Ocigledno si izrod svoje porodice"

Okrenuo se i nastavio da cuti sve do kuci gde na samom ulazu u kapiju tiho doda.

-" Jako si im se dopala"

-" I one su se meni dopale, divne su obje... Steta sto lazem ljude koji to ne zasluzuju"

-"Da,bilo bi divno da saznaju kako jedva cekas da odes u policiju i strpas me iza resetaka"

Kaze kroz osmijeh te izadje i bez rijeci udje u svoju "vilu" dok ja produzim u svoju sobu. Ovaj Roman je izrod, bez emocija... Supalj orah!
Jos uvijek ne mogu shvatiti zbog cega su u losem kontekstu par puta pomenuli Romanovog oca, ali pokusam da zaboravim sve ovo. Mozda bi me drugacije docekale da znaju kako jedva cekam da pobjegnem od psihopate  i da ga prijavim nadleznim organima.   Istusirala sam se i smestila  u krevet.

**
Ustala sam iz kreveta umornija nego sto sam legla, te taman tad pokucaju na moja vrata sa doruckom. Ako nista ovde ti dorucak dostave u krevetu. Za cudo nijesu ostali da me nadgledaju hocu li pojesti hranu ili ne. Uzela sam  svoju kafu kojoj se najvise obradujem  te u bade mantilu i papucama izadjem do zidica. Roman je izasao ispred kuce i protegao se u bijeloj trenerci da bi cim me primjeti sa rukama u dzepovima poceo  da koraca prema meni.

-" Ni malo nijesam srecna kad si ti prva osoba koju gledam ujutru"

-"Ni ja ne volim kad tebe cujem ujutru, ali moram ti se zahvaliti"

Podigla sam obrvu po malo iznenadjeno.

-" Imam pitanje"

Rekla sam gledjauci ga ravno u oci dok on uradi isto.

-" Zacudio bih se da nemas.."

-" Sta se desilo sa tvojim ocem?"

Iz neba pa u rebra ako se u opste tako  kaze postavila sam pitanje koje na njegovom licu izvede nedefinisan pogled.

-" Veceras u 19h  u sobu bez odjece"

Kratko kaze te se odalji od mene

-" Gde su ostale devojke?"

Nije tesko primjetiti da nema nijedne...

-" I da,spakuj svoje stvari"

-" Pustices me?"
Veselo ustanem, a on se okrene prema meni

-" Ne. Selis se u vilu... u 19h ponavljam"

Skliznem niz zidic, zasto imam osjecaj da ce me drzati ovde sve dok ga neko ne likvidira?

*******
Danas sam imala malo vise obaveza i nijesam stigla objaviti ujutru nastavak,ali evo sad jos jedan 🙊 aktiviram se sjutra da pisem unaprijed da bi  po nekad bilo i 3 dijela samo su me stigle obaveze nakon oporavka... ❤

Istinska zelja Where stories live. Discover now