24

10.8K 304 21
                                    

《KRISTININA PERSPEKTIVA》
-" Moramo da razgovaramo"

Kratko sam rekla te prisla Stefanu koji je radio na nekim projektima...

-"Sta je ljubavi"

Uzeo me je za ruku i prislonio je svojim usnama.

-"Idemo po kofere?"

Pogledao je u mene veselo,da bi shvatio da imam smrknut pogled

-" Sjutra bi trebalo da idemo rezervisao sam hotel..."

Zastanem kao kip...

-"Idemo sjutra ali, ne mogu veceras da se preselim kod tebe..."

Zbunjeno me pogleda trazeci obrazlozenje ocima.

-" Sofija me zamolila da ostanem sa njom..."

Brzopleto izreknem laz bez razmisljanja, mrzim da lazem ali definitivno mislim da bi mu zivot preseo da dodjem odje. Roman koliko kod izgledao "pod kontrolom" je privremeno stanje i vjerujem da ne bi mario za bilo sta dok mu ne uzme zivot,otera ga i povredi.

-" Razumem,ali nocis kod mene?"

I ovog puta odmahnem glavom, a u ocima mu vidim razocarenje koje pokusa prikriti

-" Danas sam imao naporan dan i samo zelim da sjutra pobjegnemo"

Osmijehnem se dok se on ustane i krene da me grli kao deca smo,on je onaj decak koji snazno grli ja sam ona stidljiva devojcica koja ne uzvraca zagrljaj.

-"Odvescu te kuci"

Rekao je te ja uzmem svoje stvari.

-"Znam da mrzis kad stavri ne idu po planu..."

Otvorio mi je vrata i isprepletao nase prste, te kao tinejdzerski par krenemo prema parkingu.

-" Nema veze,imamo svo vreme svijeta. Sjutra cu u 10 ujutru doci po tebe"

-"Super,jedva cekam"

Zaista mi treba odmor ali Roman...

-"Jebo ga"

Kazem kroz zube kad ugledam njegov auto ispred svog stana,mozda cudna stvar ali zapamtila sam njegove tablice i upravo proispitujem svoj mozak jesam li dobro vidjela.

-"Vidimo se sjutra"

Rekao je i poljubio me dok ja nesigurno uzvratim te jos nesigurnije krenem prema svom stanu. Sa oprezom izadjem iz lifta kad ga ugledam naslonjenog na zid pored mojih vrata.

-" sta radis ovde!?"

Procjedim kroz zube te kad podigne pogled ka meni ugledam crvenilo u njegovim ocima. Je li on plakao?
Progutam veliku kneglu te napravim par koraka ka njemu.

-" Romane?"
Opet procjedim kroz zube, te kad pridjem shvatim da je definitivno da je ipak plakao. Najjace je sto miris alkohola pocne golicati moje nozdrve te sokirano pridjem kad on pokusa da se ispravi da bi ga uhvatila jer je pokusaj propao.

-" Jesi li to pijan?"

Smirim ton dok otvaram vrata i cekam bilo kakav odgovor, ali ne dobijem ga sam je krenuo sjesti na fotelju dok ja stanem ispred njega.

-" Nisi otisla kod njega?"

Njegov glas, njegove rijeci ma nikad ne bih pomislila da je popio. Njegove rijeci su preplavile nekom cudnom emocijom moje tijelo, jer taj ton koji osjetim u njegovom glasu govori mi da je ipak srecan sto sam ovde.

-" Nisam"

Kratko kazem kad on pruzi svoju ruku koju samo pogledam.

-"Molim te"

Rekao je smireno, ne prepoznajem taj smiren glas. A sjaj u ocima koji mi govori da samo sto ne zaplace me dodatno poljulja da spojim svoju ruku sa njegovom.
Ne sakrijem da sam podrhtala od njegovog dodira kao sto ni on ne sakrije svoje suzne oci i polu blag osmijeh zadovoljstva jer sam pristala da spojim nase ruke.
Sledeci tren me pokuvao pravo u svoje narucije drzeci me da slucajno ne bih mrdnula od njega.

-" Molim te ne opiri se, zelim samo da razgovaramo Kristina"

Blago klimnem glavim,  izbjegavam da ga gledam u oci jer bih pocela da placem zbog tih savrsenih ociju u kojim prvi put vidim emociju i ta emocija bila je ravna mojoj kad sam saznala za gubitak djeteta.

-"Jesi li se napio?"

Pitam tiho dok on uzima moju ruku i njezno je stavlja na svoj obraz te zaklopi oci. Njegovo disanje pocne da se smiruje kao da mu ova blizina pada toliko lijepo da bi zaustavio vrijeme

-"Tek sad kad su u mom naruciju, kad osjecam tvoj dodir postajem svijestan da sam ziv... Popio sam koju casicu prvi put u zivotu, moras da me saslusas."

Zastao je na tren.

-"Zelim da znas sve Kristina od pocetka do kraja,slomilo se sve u meni danasnjim saznanjem"

Njezno je pomjerao glavu mazeci se, da bih osjetila njegove suze. I drugu ruku postavim na njegov obraz te ih obrisem pre nego poteknu.

-" Nemoj da me se plasis, nikad ne bih ponovio sranja koja sam pravio u Rusiji. Da mogu vratiti vrijeme  nikad te ne bih povukao u moj svijet, gledao bih te iz daljine divio ti se i ne bih te dotakao jer svaki moj dodir te je lomio i sve sto sam ti uradio ti je upropastio zivot. Zeleo sam da te posjedujem uradio sam to, ali kad sam te pustio onog dana da odes shvatio sam da ti posjedujes mene."

Progutao je veliku kneglu  i podigne pogled ka meni dok ugleda kako uveliko placem. Svaka njegova rijec udarala je u sve osjecaje koje sam sabijala u srce i koje sam pokusala obrisati.

-"U mom si svijetu, nikad nijesam uspjeo da te pustim iz njega i ako si bila na drugom kontinentu kilometrima daleko! Uzasno sam patio Kristina, voleo bih da te nikad nijesam pustio da odes od mene. Trazio sam te toliko da sam na tren pomislio da sam zauvijek  ostao bez tebe. Voleo bih da si mogla da vidis moj osmijeh kad sam konacno ugledao tvoju sliku u tim novinama koje mi je Filip dao."

Mazio je moje obraze te postavi polovinu dlana na moj vrat palcem njezno pravi polukruzne okrete.

-"  Nikad ti nijesam rekao jer nikad nijesam imao hrabrosti za to... Nikad nijesam prevalio preko svojih usana bilo kome to, ali..."

Izdahnuo je i pustio suzu da tece dok ja moje vise ni ne kontrolisem.

-" Kristina puno te volim, na zalost sam shvatio to kad si otisla ali puno te volim i kad sam te ugledao u skoli ljepsu nego ikad preispitovao sam se da li sam pogresio... Medjutim,  srce mi je reklo da se borim,srce mi je reklo da ostanem jer bez tebe odavno zivot nema smisla.  Onda sam shvatio da i ti mene volis, da te nisam prosao uprkos te tri godine koje smo bili odvojeni.  Imas ponos koji ti ne dozvoljava da mi to pokazes ali znam da ve volis."

-" ja..."

-" Ti Kristina si jedina vrijedna stvar koju sam uspjeo da povredim i unistim i nikad to sebi necu oprostiti. Jebeno sam mogao da imam porodicu sa tobom, ali..."

-"Da nijesam otisla od tebe nikad ne bi shvatio"

Blago je klimnuo glavom.

-" Nikad ne bih shvatio koliko te volim, koliko jebeno boli sto si bila nesrecna i ja nijesam bio tu da te zagrlim i da te utjesim... Da kazem "proci ce napravicemo jos mnogo dece i prezivecemo bol zajedno" ali nijesam."

-" Moji roditelji su me se odrekli jer nijesam htela da ubijem naseg sina"

Progutao je kneglu ponovo, a bol preplavi moje srce. Nisam ga pomenula od kad sam ga izgubila jer je boljelo

-" Poceo se razvijati... ali... Ja sam ga ubila na kraju avojom nepaznjom,tugom..."

Povukao me u zagrljaj dok oboje placemo kao ludi. On je pijan i razumljivo je ali ja? Trezna sam grlim ga i placem u njegovom naruciju zgucena.

-" Voleo boh da mogu da vratim vrijeme i da te nikad ne pustim."

♡♡♡♡♡♡♡♡

Dobro jutro emotivnooo  ❤

Mislila sam da mucim Romana jos ali mi ga zao 😂

Istinska zelja Where stories live. Discover now