PROLOG.

23.8K 378 30
                                    


-" Ne smijemo..."

Prosaputala sam na njegovo rame dok on moje njezno ljubi kako bi uhvatio dah i nastavio ljubiti moje usne. Znala sam ja da ne smijem,znala sam i da bi stao da sam to pozeljela ali nisam. Pustila sam njegove usne da ljube moje tijelo dok ja zadovoljno uzdisem i kroz sapat izgovaram njegovo ime.

-"Dodjavola!"

Rekao je grubo cupajuci sa mene i poslednji komad odjece nastavljajuci rukama da sara po mom tijelu kao da je vajar koji ga oblikuje bas po svojoj mjeri. Njezno ruku stavim na njegov obraz silazeci niz savrseno lice koje ima nije skretao pogled sa mog ni tren.

-" Zelim da se udas za mene... Nek sve oko nas gori ja zelim da ti budes pored mene sa mojim prezimenom i prstenom na ruci"

Grubo udje u mene i ne dopusti mi da izustim bilo sta sto sam htela. Kao da mi je citao misli u tom trenu zaustavi sve osim vriska od zadovoljstva pomjesanim sa bolom. Znao je da cu reci da ne smijem to uraditi svom ocu, da ceme se odreci ako cuje da sam blizu Nikolaja Gromova. Terao me je na ludilo sve do vrhunca koji ne dozivim... Tempo uspori i prstima krene izmamljivati moje uzdahe.

-"Ne radi to"

Jedva izgovorim jer znam sta mu je cilj da me izmuci pre kraja...

- "Pitao sam da se udas za mene Anja"

Prorezi na moje uvo ne prestajuci da me tera da pozelim kraj koji ne dobijam i ako vapim za tim.

-"Oces li se udati za mene Anja"

-" Dodjavola Nikolaj!"

Kazem jedva svjesna da se Nikolaj ne sali, da ce koliko je sjutra spremiti maticara koji ce promjeniti moje prezime za tren kako bi sa ponosom rekao da sam njegova uprkos tome sto se nase porodice ne slazu.

-"Anja!"

Nestrpljivo grubo kaze praveci jos veci pritisak da ne izdrzim vise ni trena vec vrisnem

-"da, hocu!"

Ove rijeci za njega bile su kao lozinka da haos stane. Odvojio se zadihan od mene dok moje tijelo kompletno ostaje da pulsira i nepomicno stoji... Uspjem ispratiti figuru koja uzima svoje stavri i napusta sobu dok ja ne skupim dovoljno snage da ga pozovem i zatrazim obasnjenje. Ostajem da lezim i gledan u tacku iznad sebe. Plakala bih i pitala se zasto je to uradio,zar ne moze biti bar tren romantican i zagrliti me...

Strast i pozudaWhere stories live. Discover now