15

9.7K 286 9
                                    

《ANJINA PERSPEKTIVA》

Zadihano sam  uletjela u hotel zahvaljivajuci se Bogu sto je kraj radnog vremena bio bas u trenu kada sam lupila vratima. Dodjavola sve nek ide  i ja i moje ponasanje!  Covek je otvoreno rekao da misli da sam drolja. Nemam opravdanja za stvari koje radim sa osobom koja je moj sef, sa osobom o kojoj ne znam apsolutno nista.

-" Djelujes kao da si vidjela duha"

Ema kaze lagano dok mi otvara vrata sobe.

-"Gde je Adam?"

Pogledam po sobi po malo srecna sto Adam nije ovde, on bi odmah znao da mi se nesto dogodilo.

-"Adam na plazu, a ja sam ovde jer me boli glava hvala na pitanju"

Nasmijem se uzimajuci svoju haljinicu

-"Nocas sam mislila da idemo na zurku,  sjutra svi imamo slobodan dan.."

-"Moze, hoces sa mnom malo napolje?"

Pogleda me zbunjeno

-" Anja je li se nesto desilo?"

-" Ne treba mi samo vazduha"

Kazem moleci se da ne kaze da hoce.

-" Mogu li ti se pridruziti kasnije, sad sam popila lijek"

Moj cilj je bio samo jedan, pojurila sam ka upravi hotela kucajuci na vratima.

-" Postovanje"

Nasmijesim se hladno te me covek malo stariji  ljubazno doceka.

-"Izvolite..."

-" Htela sam da vas pitam da li bih mogla da se prebacim kao radnik  da vodim racuna o nekoj drugoj jahti."

-" Vase ime?"

-" Anja Simov"

Osmjehne se te vjerovatno ukuca moje ime...

-" Dakle ti si Anja..."

Ovo je vec drugi put da mi neko u hotelu kaze " dakle ti si Anja" 

-" Da zasto?"

-" Na zalost Anja, vase radno mjesto mora ostati. Mi vam ne mozeno pomoci"

-" Zasto?"

-"U koliko vam smeta mozete potpisati papire i prekidu rada odnosno otkazu..."

-"Ne, hvala svakako na pomoci"

Izdahnem i izadjem iz kancelarije disuci kao ris. Ovo je bila moja jedina nada, jedina stvar za koju nisam ni pomislila da ne trebam da uradim i evo rezultat.

《 Nikolajeva perspektiva》

Gledao sam poprilicno smiren put hotela. Otisla je misleci ko zna sta. Nije ni vazno, samo trebam da se smirim..  Ocigledno moze da se kontrolise kad je strast u samom uzarenju.

-"Gospodine"

Kasper mi pruzi telefon. Obicno me pita zelim li primiti poziv,  a ovo je ocigledno bitno.

-"Nikolaj Gromov"

Kazem dok  sipam sebi pice u casu

-"Gospodine Gromov, Milos Drincic kraj telefona. Sef hotela imam vazne vijesti"

-" slusam"

Kazem dok  naginjem pice ka usnama.

-" Gospodjica Anja Sinov je trazila promjenu radnog mjesta"

Pice koje pijem zavrsi svuda po prostoriji dok zagrcnut pokusavam da dodjem do rijeci.

-"Niste valjda!?"

-"Ne, ne naravno gospodine... Sve je kako ste naredili, otkaz nije htela."

-"To je dobro..."

Nasmijem se sam sebi

-" Cuo sam danas kako njena prijateljica pominje zurku u Prestizu"

-" zurku u cemu?"

-" Zurku u diskoteci Prestiz"

Ne kazem nista vec samo prekinem poziv.

-" Nadji vlasnika tog Prestiza"

Rekao sam kasperu sad vec malo ljut gledajuci ka hotelu. Odjurila je odavde da bi samo 20 minuta kasnije trazila premjestaj. Ocigledno sam ja previse postao blag!

-" Za sve si mi ti kriv Kaspere"

Kazem bijesno spustajuci casu na barskom stolu.

-" Glumim ovde nekog mirnog i povucenog lika i ako sam sve osim toga!"

Otisao sam u svoju sobu iako sam  sinoc u njoj imao poprilicno dobru akciju sve se obrisalo kad sam danas poljubio nju. Sve sto vidim je ona na stolu dok joj otkopcavam glupu kosulju.

-"  Nikolaj otkopcava kosulju?"

Muka mi je od ovoga lika kog je Kasper stvorio od mene.  Ovako nece ici dalje! Ja rastrgnem stari...

♡♡♡

Strast i pozudaDonde viven las historias. Descúbrelo ahora