Strast i pozuda

5

-" I kakav je Rus?"

Prvo pitanje koje pita kad udje u sobu od strane Eme i prije nego sto me ugleda.

-"Pusti Rusa,dodji da ti ispricam..."

Povucem je za ruku te krenem sa opisom uredno sredjene kose, misica vidno oblikovanih,potom ocima za koje se kladim da su tamne.

-"Nisam ga bas najbolje vidjela ali to sto jesam je bilo bozanstveno.."

Pocela je da ispituje zasto nisam pitala ko je, da li sam ga vidjela opet kasnije ali razocarano se obje kad kazem da je za tren nestao.

-"Kako je mogao nestati sa skuterom... Da mozda nije parkirao skuter u garazu jahte? Mislim cula sam da to ima... Sta ako je vlasnik od neke jahte"

Slegnem ramenima i pogledam prema proziru sobe...

-"To direktno znaci da je neki milioner i da me nece ni pogledati. Mislim hello,vidi na sta licim u toj uniformi kao da mi na celo pise da sam se utegla namjerno"

(***)

Prepuna jahta ljudi poznatih lica sa televizije i onih manje poznatih se nadje tu,vecina je govorila ruski i smijali su se nekim svojim kladim se ni malo smjijesnim forama.
Shipwrecked 1907 Heidseick sampanjac o kom je suvisno govoriti nadje se ispred mene te krenem da tocim u sve case koje je Kasper pripremio. Rekao je da ne brinem ako zafali sampanjca da u polici ima jos par boca. Nosila sam sampanjac duz palube i jedne i druge kao i one glavne na samom ulazu vrlo oprezno.

-"Jesi li se umorila?"

Kasper pridje kad me konacno uhvati da stojim za barom.

-"Nisam, da li tebi treba pomoc?"

Odmahne glavom i natoci case dok sam ja sklanjala sve sa radnog stola.

-"posluzi jos jedan krug na palubi 2 i mislim da je to to.."

Po naredbi odmah uzmem tacnu i krenem prema palubi. Koracala sam pazljivo te kad na tren skrenem pogled sa casa prema stepenicama svom snagom se zakucam u nesto cvrsto ispred sebe,a podizanjem glave na pola shvatim da sam sav sampanjac prolila na coveka u odijelu ispred sebe.
Polomila sam case,polila skupocjeno odijelo i prosula sampanjac koji da radim ceo zivot ne bih mogla platiti.

-"Izvinite molim vas!"

Kazem i krpom sa ramena krenem da cistim odijelo

-" Zaista vas nisam vidjela, jako mi je zao"

Ubrzano govorim dok ciscenjem pravim jos veci haos.

-" Uredu je"

-"Platicu hemijsko, radim ovde pa mozete mi donijeti odijelo sjutra..."

-"Kazem da nema veze"

Tek sad muzevan glas po malo grub dodje do mog uva, kad se njegova ruka sa jasno izrazenim venama nadje na mojoj ruci koju zadrzava da ne cistim. Podizem pogled i gotovo da prebledim kad shvatim da je to lik kojeg sam vidjela na skuteru juce. Da to je on, oko sebe raznosi tamu svojim ocima u pratnji sa crnim skupim odijelom. Znala sam da ima tamne oci.

-" Jako mi je zao"

Kupim tacnu sa poda dok osjecam njegov pogled na sebi.
Znala sam da u toj uniformi izgledam kao zadnja radodajka. Taj pogled kao da moze videti ispod moje odjece sta se nalazi, razarajuci je i tera me da se zacrvenim od misli u glavi. Prosao je pored mene kao da je hteo nesto reci ali rijeci zadrzi.

-"Covece!"

Isti tren krenem ka sanku, u nadi da bih ga bolje osmotrila ali se on izgubi u guzvi...

-"Jesi li dobro Anja?"

Kasper me skenira te pogleda u case.

-" Polila sam pice po nekom gospodinu, jos sam i sve case polomila"

On kao neko ko je odgovoran za mene mjesto da bude ljut pocne da se smije te skrene pogled... Primjetila sam i ako on misli da nijesam, pogledao je u nekog i odmahnuo glavom.

-"Video sam, jos si mokrom krpom istrljala sve to cisto da potvrdis"

-"Platicu stetu, nudila sam i hemijsko"
Zapocnem pravdenje,a on se nasmije.

-" Nema veze jos uvek ucis da radis, desava se i najboljima."

Prodje pored mene samo kako bih prestala da mu postavljam pitanja i on se izgubi u guzvi. Zaista se pitam zasto sam smotana u trenu kad trebam da ispadnem spretna.