35. Treba ti nešto? Mislim, osim mene, za to znam.

103 5 1
                                    


Još na ulazu me je zapljusnuo miris pire-krompira i ostalih jela na uobičajenom meniu srpske kuhinje. Kao i uvek, podela po sobama za ručkom nije važila.

Svi su bili u svojoj grupi prijatelja ili čak trčkali od stola do stola ne bi li pohvatali svaki trač. Otišla sam do jedinog stola koji je bio slobodan. Za njim je sedelo nekoliko onih tihih, povučenih i maltretiranih učenika. Uvek me je užasavala činjenica da su bogati uvek cenjeniji i popularni, ne zbog svog karaktera, harizme, humora, inteligencije, već samo zbog papira koji nisu čak sami ni zaradili.

Razmenili smo nekoliko bezzvučnih i jednolikih osmeha, kad sam sela za njihov sto. Tanjir je već čekao na stolu, ali meni se po mislima vrzmao Relja. Nisam ga uočila do sad. Nije tu.

Verovatno je otišao kod Sofi, da završi započet posao.

Ne, nije! Ona je tu. Tako je bre! Znala sam da me nije...

Pa šta? Kao da nema drugih devojaka koje čekaju svoj trenutak.

Muljala sam viljuškom po tanjiru. Ne mogu ovo da jedem. Mislim, volim ja našu hranu i ne prenemažem se, samo mi se ne jede. Jede mi se slatko. I to mnooogo!

- poruka od Kriminalčić -
Dobro ti je?

- poruka za Kriminalčić -
Jeste. Nisi tu!?

- poruka od Kriminalčić -
Treba ti nešto? Mislim, osim mene, za to znam. - brzo sam se osvrnula oko sebe. Nema ga. Ne vidim ga.

- poruka za Kriminalčić -
Uf koja samouverenost! Dobro sam, ne umirem. Nema potrebe za tom glumom i usiljenom pažnjom, ozbiljno.

- poruka od Kriminalčić -
Tamara, zanima me da li možeš da se koncentrišeš na zadatak, to je sve. I zašto misliš da bi bilo šta moglo da me prisili da devojci poklonim pažnju?

- poruka za Kriminalčić -
Napredovaću sa zadatkom, bez brige.

Pisac pov.
Uvredila se zbog njegovog hladnog odgovora, ne shvatajući da ga je sama isprovocirala. Svojom porukom je omalovažila njihov odnos, tako da se on odbranio prisećajući je da su samo partneri.
Mada oni to nikada nisu bili. Njih dvoje su odavno nešto više. Da li će ta veza propasti ili će oni raditi na njoj?

Tamara pov.
Dejstvo tableta je popuštalo i stomak me je abnormalno boleo. Ustala sam sa stola, osmehnula se ostalima i krenula u sobu. Razedna mi je uputila kratak i mio pogled, te nastavila da brblja da svojim koleginicama. Stigla sam ispred, ušla u sobu i sela na krevet.
Prokletstvo!
Kad sam postala ovoliki baksuz? Dobila sam na dan ekskurzije. Neverovatno!
Odlučila sam da se služim seoskim savetima moje babe i umotala ćebe sa kreveta oko struka. Bože! Zamisli da me neko vidi ovako hahah. Sela sam na pod pored kreveta i čekala da bol prestane. Ne mogu ponovo da uzmem tabletu. Tek za tri sata. Savršeno, nije li?

Relja pov.
Čvrsto je stisla oči i rukom prešla preko stomaka. Nasmešila se retardima za svojim stolom i ustala. Svojim ubilačkim hodom privukla je pažnju svih u sali. Izlazila je nasmejana, kao da se do malopre nije previjala od bola.
Pošao sam polako za njom. Išla je u razredninu sobu. Zašto? Tamara ne bi ukrala bez mene i to ovako neplanirano!?
Ušla je i ostavila vrata odškrinuta. Sela je na krevet i očigledno bila u bolu. Uvila se u neko šugavo ćebe kao da je suknja i smejala se tiho i odmereno.
Da li da uđem? Garantovano se uvredila, jer sam podvukao da smo samo partneri. Ali ispovocirala me je. Stvarno me jeste briga kako joj je, ali ona to konstantno odbacuje.
Ušao sam i time odmah privukao njenu pažnju. Pratila je svaki moj pokret svojim plavo-zelenim očima, ne odavajući reakciju. Nije delovala ni iznenađeno, ni uplašeno, ni radosno...
Seo sam na pod tik pored nje, tako da su nam se ramena skoro dodirivala. Spustila je svoju glavu da moje rame i glasno uzdahnula.
Uf Tamara, ubićeš me u vrlo kratkom roku.

Bežim od života, pratite meWhere stories live. Discover now