Kraljevski Božić| završena ✔

👑Poglavlje 3🎁

Dok je skidala zadnji sloj pepela sa svog lica, Isabel se prekoravala u mislima. Zar je ispala tako naivna djevojčica dok je odmjeravala Martinovo nago tijelo? Došlo joj je u tom trenutku da sama sebi udari šamar. U redu, morala je priznati, on je bio tako prokleto zgodan i to je to. Ali ne, njene oči su morale svaki dio bronzane kože da detaljno istraže. I da sve bude gore, nije uspjela vatru da naloži a tako joj je bilo hladno. Njena crijeva su se oglasila u stomaku. ''O ne, ne. Pa zar i vi?''

Skinula je svoj bade mantil zajedno sa spavaćicom a potom obukla rozi džemper od kašmira i hlače u istoj boji. Konačno je mogla da se obuče kao svaka normalna osoba bez svih onih svečanih haljina koje je morala da obuče u određeno vrijeme. Kada je izašla iz kupatila mogla je da osjeti toplinu kuće. Vatra je pucketala u kaminu, a Martin joj je stajao leđima okrenut dok je nešto radio u kuhinji.

Kada mu se približila sasvim blizu mogla je jasno da vidi da je on pripremao jaja za omlet dok je vještim pokretom ruke mutio u posudi. Na tavi ulje je bilo sasvim zagrijano a miris svježeg mesa se širio iz susjednog tanjira.

''Nisam znala da znaš da kuhaš?'' Lupkala je noktima od radnu površinu. Njegove plave oči je nisu ni pogledala mada je njegovo tijelo odmah postalo svjesno njene blizine kada mu se približila. Bilo je napeto kao struna. ''Ne planiram da do Božića ostanem gladan. A kao što se zna ti nisi vrsna kuharica tako da sam stvar morao da preuzmem u svoje ruke.''

Kao da si ti vrsan kuhar. Ghhh, kako mrzim njegovo nadmeno ponašanje. Kladim se da njegovu hranu ni psi ne bi mogli da pojedu koliko je užasna. Mislila je Isabel dok je on stavljao parče mesa da se peče. ''Imam ljude koje rade za mene. Pravila dvorca nalažu da princezi nije mjesto u kuhinji, ona ima sasvim druge zadatke koje im se mora posvetiti. Mada to nikada neće razumjeti ljudi niskog staleža. Ipak sam ja ta koja imam plavu krv od prisutnih ovdje.''

TOO. 1:0 za mene likovala je Isabel.

Martin se na njene riječi samo osmjehnuo. ''Nadam se da si spremna na jako kaloričan doručak ipak ne želimo da se popuniš na pojedinim mjestima. Šta bi mogao princ Carlos da pomisli kada ugleda svoju buduću ženu sa viškom kilograma?''

Dao je sebi pravo pa ju je ponovo odmjerio na isti način kao što je ona to jutros uradila. Njena plava kosa konačno je bila puštena iz klasičnih i svečanih punđi. Sada ju je mogao po prvi put jasno vidjeti da pada sve do sredine leđa. Njeno lice je bilo lijepo. Da, mogao se sa tim složiti.Njene oči su bile plavo-zelene boje, nos veoma lijepo oblikovan a njene usne bile su crvene boje poput zrele jabuke. Potom mu se pogled spuštao sve do grudi koje su se podizale ispod džempera, bile su lijepo upakovane. Tačnu veličinu na prvi pogled nije mogao da utvrdi. Ali da, ona svakako na svom tijelu nema viška kilograma. Sve je bilo na svom mjestu. Mada on je znao dva mjesta gdje bi se ona mogla savršeno popuniti, njena zadnjica kao i grudi.

''Za tvoju informaciju princ Carlos je džentlmen, neko ko ima manire i svakako najskuplje obrazovanje. On mi nikada to ne bi mogao da kaže u lice.'' Obišla ga je da bi sjela za kuhinjsku stolicu. Ispred nje su se nalazila dva tanjira, dvije čaše soka kao i pribor za jedenje.