🔹️Božićne priče
Isabel de Pena je princeza i buduća kraljica.
Martin Vargas je automehaničar u službi kraljevskog visočanstva de Pena u Madridu.
Nekoliko dana prije Božića Martin dobija zadatak od kraljice Debore da Isabel odvede što dalje iz dvor...
Ops! Esta imagem não segue nossas diretrizes de conteúdo. Para continuar a publicação, tente removê-la ou carregar outra.
Dok je ostavljao automobil na ulazu u kraljevskog dvorca Martinu je samo u glavi i u srcu bila Isabel i da je ona dobro gdje god da se nalazi. Sam Gospod zna koliko je želio ovu noć kao i svaku narednu da provede u naručju sa njom. Čak mu je i napravila tortu i večeru. Na tu pomisao morao se zaljubljeno nasmijati jer je po prvi put neka žena za njega kuhala. Nije mu bio bitan ukus, sve što Isabel pripremi pa makar to bilo i previše ljuto ili previše kiselo on bi svaki zalogaj pojeo sa užitkom.
Bez najave samo je rukom odmahnuo batleru koji mu je išao u susret i ušao u kraljičine odaje. ''Vaše kraljevsko visočanstvo.'' Naklonio se kako uobičajeno radi pa je potom nastavio. ''Plašim se da nemam najbolje vijesti. Princeza Isabel... dođavola ona je nestala i ja ne znam ništa o njoj. Više puta sam je zvao na telefon, takođe sam provjerio kuću gdje smo bili ali od nje kao i od njene odjeće nema traga ni glasa. Prihvatam svaku kaznu koju mi dodjelite kraljice Debora.''
Kraljica je taman odložila zadnji spisak gostiju koji će prisustvovati na kraljevskom Božićnom balu dok je pažljivo slušala svaku riječ koju je Martin govorio. Bio je zaista dobar sluga i vjeran. Svaku njenu naredbu je izvršavao odlično i bez riječi da se bilo kada pobuni. Zato je njeno mudro oko primjetilo njegova osjećanja koja je gajio prema njenoj kćerki. Čak je i sama smislila veliku laž u vezi finansijskih problema kako bi njih dvoje makela na udaljeno mjesto. Ali kada je još noćas vidjela suze na Isabelinom licu znala je da je Martin opasno zabrljao mada nije znala ništa o tome jer Isabel nije više rekla ni jednu riječ već se povukla u svoje odaje.
''Priđi bliže.'' Kraljica je pokazala prstom, a Martinu je ostalo samo da posluša njenu naredbu. Ludio je dok je tamo sam stajao znajući da je Isabel možda i oteta ili da je u velikoj opasnosti a on joj ne može pomoći. ''Moja kćerka je dobro. Na sigurnom je mjestu, za to se pobrinuo princ Carlos koji ju je još noćas dovezao.''
''Princ Carlos?!'' Martin nije ni bio svjestan da je glas povisio za tri oktave sve dok ga kraljica nije opozorila očima da to nije primjereno da se radi u njenom prisustvu. ''Oprostite mi kraljice, ali plašim se da Vas ne razumijem baš najbolje. Mislim da je plan bio da princeza Isabel ostane sa mnom do bala. Ne sjećam se da je plan bio izmjenjen. Bar meni niko nije javio.'' Njegovo srce se na trenutak umirilo kada je čuo da je Isabel bila na sigurnom. Mada nešto mu tu nije štimalo kada se u sve upleo i taj fićfirić od princa.
''Moja kćerka je tako odlučila i ja ne mogu protiv toga. Mislila sam da će se u vašem odustvu problemi riješiti ali mislim da su se još više pogoršali.'' Tiho za sebe je kraljica ove riječi izgovorila.
''Da li je mogu vidjeti barem na trenutak da se uvjerim da je dobro?'' Znajući da je prekršio pravila ponašanja kao sluga on je ipak morao da upita. Morao ju je vidjeti sa kraljičinom potvrdom ili ne. Samo da još jednom udahne njen miris i okusi njene usne.
''Plašim se da to sada neće biti moguće. Princeza je zauzeta u svojim odajama. Naime, krojačice iz Portugala su stigle kako bi joj uzele mjere za haljinu koju će nositi na balu kada je princ Carlos zaruči.''
