🔹️Božićne priče
Isabel de Pena je princeza i buduća kraljica.
Martin Vargas je automehaničar u službi kraljevskog visočanstva de Pena u Madridu.
Nekoliko dana prije Božića Martin dobija zadatak od kraljice Debore da Isabel odvede što dalje iz dvor...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
''Želim da razgovaram sa mojom majkom.'' Isabel je bila odlučna i nije željela da se prepire sa batlerom koji joj je uporno objašnjavao da to sada nije moguće. ''Vaše visočanstvo kraljica Debora se odmara, izričito je zabranila da je bilo ko uznemirava. Zašto ne bi otišli do Vaše sobe i odmorili se od napornog puta a već sutra oko podne možete da razgovarate sa kraljicom kako i nalažu pravila našeg dvorca.''
''Princezo zašto ne bi učinila tu čast da mi se pridružiš u biblioteci kako bi razgovari o predstojećem balu. Želim da sve bude savršeno i vrlo dobro znaš da će sve oči biti usmjerene prema nama.'' Princ Carlos se takođe trudio da odvede Isabel kako ne bi razgovarala sa kraljicom. Duboko u sebi je predosjećao veliku svađu koja bi se mogla odigrati između majke i kćerke i želio je da to spreči na najmogući način. A nije želio da riskira i da Isabel odustane od zaruka sada kada će konačno njihova kraljevstva da se ujedine kako bi on vladao kao budući kralj.
''Nećete je moći uvjeriti u to. Ona je ipak moja kćerka i vrlo dobro je poznajem. Znam da bi stajala ispred mojih odaja sve do jutra.'' Čuo se glas kraljice Debore kada joj je služavka otvorila vrata. Batler i princ su se naklonili ali ovaj put Isabel to nije uradila već je prkosno posmatrala svoju majku. ''Ostavite nas neko vrijeme nasamo, a prinče Carlose Vi nas možete sačekati u salonu.'' Kraljica Debora je očima naredila batleru da princa isprati dok je Isabel ulazila u majčine odaje.
Kada su ostale same u četiri zida Isabel se obrušila na majku sledećim riječima. ''Nadam se da si uspjela da riješiš finansijske probleme i da konačno možemo da razgovaramo u miru. Zašto si me poslala toliko daleko od tebe? Zašto nisi dopustila da zajedno pronađemo riješenje ako smo u tolikim problemima? Zar tako malo imaš povjerenja u mene?''
''Gdje je Martin? Duguje mi veliko objašnjenje, jer ste trebali doći na Badnji dan.'' Tek tada je kraljici postalo sumnjivo zašto se princ Carlos nalazio s njenom kćerkom a ne njen vjerni i dobar sluga Martin.
''Martin neka ide dođavola što se mene tiče.'' Glasno je odbrusila Isabel ne mareći na riječ koje je birala i koje svakako jedna princeza ne bi trebala nikada da upotrebi ma koliko god bila ljuta i bijesna.
''Princezo pazi kako se izražavaš, takav riječnik ti ne pristaje.''
''Oh meni u poslednje vrijeme izgleda da ništa ne pristaje.'' U mislima je odavno poslala Martina do pakla i zamišljala kako gori u najjačim i najbolnijim vatrama zajedno sa Esmeraldom. ''Zašto si me dođavola morala odvojiti od sebe i to da budem baš sa njim?''
''Zato što sam mislila da ćete do Božića konačno priznati vaša osjećanja i biti zajedno.'' Kraljica je sjela na krevet i spustila dlanove na haljinu. ''Sam Gospod a i ja znamo koliko se vas dvoje volite a vi niste željeli to da priznate i stalno ste se svađali i udaljavali jedno od drugog.''
Isabel je kleknula pored majčinih nogu. ''Znači sve je bila laž? Nisi imala nikakvih problema.'' Ovo nije više bilo pitanje već tačna konstatacija koju je ona jedva prihvatila. Debora je samo odmahnula glavom i pomazila kosu svoje kćerke. ''Vas dvoje ste bili slijepi ali ja znam koliko ste se samo puta krišom, dok niko ne gleda posmatrali jedno drugo. Svaka vaša svađa je zapravo bila način da sakrijete vaša osjećanja, ali majka zna da si se zaljubila u njega zar ne?''
