"OSVETOLJUBLJIVI ANĐEO"

9

Tik-tak.
Odbrojavao sam zajedno sa satom na zidu u zajedničkoj sobi koja je bila prazna. Nakon treninga sam se otuširao i poslao pismo Stacy vezano za početak.
Ova tišina me ubija. Ne znam da li je to što od podne ne pričam ni skim ili to što ne pričam sa Ellom. Osjećam se srušeno. Kao da me je pokupio voz.
Pažnju mi je omelo otvaranje vrata iz Matheove sobe. "Luna?" Obrazi su joj se zarumenili i zastala je na jednom mjestu. "Od kud ti ovdje?" Mirno sam govorio jer mi je zadnje na pameti da je prestrašim. "Aaaa,Matheo me je pozvao da mu objasnim nešto." Sramežljivo je rekla pognute glave. "Gdje je Matheo?" Pitao sam.
"Unutra je." Kao da joj je laknulo što sam se pomakeo. Brzo se skupila i nestala. Ušao sam u sobi bez kucanja i zatekao Mathea za stolom. "Vidio sam Lunu." Trznuo se i pogledao u mene.
"Zdravo i tebi. Da,bila je ovde.",ispravio se i nasmijao se u bradu.
"Bar je tebi dan prošao dobro."
"Šta je tebi?"
"Ništa." Pokušao sam sakriti sramotu koja mi se vidjela na licu. Toliko mi je krivo za to što se Ella osjećala kao žrtvom. To što vjeruje nekim djevojkama koje u sekundi naprave novu laž. Već je 17h i nikako je nisam vidio od jutros.
"Daj reci mi."
"Ma Ella. Naljutila se na mene zato što je pomislila da sam pričao o njoj po školi."
"Već si sve upropastio?"
"Nisam ja. Neke cure su pričale po školi da sam JA pričao o njezinom tijelu i ne znam ni ja šta." Kako može i pomisliti na to?
"Onda nisi to uradio?"
"Matheo,podijelio sam nešto sa tobom. Ne nerviraj me,daj mi neki savjet."
"Jesi se probao izviniti?"
"Da jesam." Podigao je obrvu i ponovio "Jesi li?" Pa zaustavio sam je i rekao da je to laž.
"Draco idi do nje i izvini se. Ne budi seronja." Otpuhnuo sam i malo razmislio. Istrčao sam iz njegove sobe i za tren se našao ispred njezine sobe. Nešto me je u grudima stezalo i otežavalo disanje. Možda je to samo mala nervoza. Pokucao sam i brzo stavio ruke u džepove. Pokušao sam čuti bilo kakav glas ili zvuk da je neko unutra. "Stižem!"

Nosila je sivu trenerku i veliku majicu koja je prekrila svaku obliku njezinog tijela. Velika vrućina me je pukla u lice i dodalo još veću nervozu.

Kada je ugledala mene kao da je vidjela smrtnog neprijatelja. Toliko me mrzi...

"Trebao si nešto?" Ipak je upitala prva. "Da. Mogu li ući?" Popravio sam trenerku spustivši je niže. Pomakla se i pokazala mi rukom.

Soba joj je velika,ne kao moja. Dovoljno velika da se mora dobro platiti. Svaki čošak i dio sam pregledao očima. "Prestao si sa njuškanjem?"
"Da." Sjeo sam na stolicu.
"Šta si trebao Malfoy?"
"Ella,žao mi je što si se osjećala loše radi mene. Stvarno mi je žao. Obećao sam ti da ćemo biti najbolji prijatelji,to prijatelji ne rade jedno drugome. Ali..." Frknula je. "Slušaj me. Dozvoli mi da završim." Ispravio sam se i polako joj prilazio. "Moraš mi vjerovati. Ja to nisam pričao. Nikad ne bi."
"Onda ostajem samo ja." Suzbila se uz zid. "Ne,Ella. Vjeruj mi." Glas mi je polako pucao. Pucao mi je zato što znam da mi neće lako povjerovati. Ne podnosim ne pravdu. Ne volim laži. Mada svako drugi koji me ne poznaje misli da su to moje glavne osobine. To svi misle osim moje porodice i bližih prijatelja koji ih je malo.
"Da sam to pričao,misliš li da bi došao tebi?"
"Nisi pričao sa mnom od jutros." Mislila je na mene. Očekivala je da dođem do nje i da budem sa njom. "Mislio sam da ti treba malo vremena."
"I trebalo mi je,hvala ti." Sklonila se od mene i uzela knjigu sa stola. "Znači da mi vjeruješ?" Legla je na krevet i dalje gledajći u knjigu. "Vjerovala sam ti."
"Šta si??"
"Vjerovala sam ti od početka. Samo sam te htjela testirati."
"Znači da je ono bila laž?"
"Ne. Ono je istina. Istina je da su mi danas djevojke u biblioteci dodavale svakave stvari o tebi i meni. One mi nisu uvrijedile,iskreno me i ne zanimaju."
"Zašto si to uradila?" Čista glupost. Čitav dan sam bio kao na iglama čekajući nju da mi oprosti na nešto što nisam ni uradio.
Sad me je pogledala "Željela sam vidjeti koliko možeš biti skot. I uspio si. Čitav dan si izdržao bez da budeš naporan i da računaš u obzir moja osjećanja." Osjećam se iskorišteno.
"Vjerujem da bi me ubila da sam ja uradio to tebi." Prezirem ovaj osjećaj kod sebe. Grižnju savjest.
"Vjeruj mi da bi."