"OSVETOLJUBLJIVI ANĐEO"

26

"Ella sjedi na suvozačevo mjesto." Kaže mi tetak dok izlazimo. "Dobro." Odgovorim ali me teta uhvati za rukav dukserice. "Još smatram da nije vrijeme." Kaže tiho.
Zastanem te joj uhvatim ruku. "Vjeruj mi da nemam više strpljenja. Želim da je nađem." Poljubim je u obraz. "Ne brini se."
Klimne glavom. "Čuvajte se." Uđe u crni audi koji vozi pouzdani tetkov vozač.
Mahnem joj dok ne odu.

Sjednem i svežem pojas. "Gdje su svi?" Upitam ga.
"Ići će za nama. Sad da ti objasnim,mi ćemo doći prvi i parkirat ćemo odma ispred njihove kuće. Čekat ćemo ostale i onda ući u kuću."
"Vjerujem da će sami izaći kada vide nepoznato auto ispred kuće,provaljivanje je bezpotrebno." Reknem.
Nasmije se. "Dobro,može i tako." Upali auto i krenemo glavnom cestom.

DRACO POV

Prokleta Ella,trebao sam joj sve reći u facu. Trpio sam sva njezina sranja dok ona nije 'mogla' podnijeti moj poljubac.

Ustanem sa kreveta i izađem. Pogledam na sat na zidu koji kuca 5 minuta do ponoći. Vratim se nazad u sobu.
Nisam raspoložen za društvo ni za nastavu.

Uzmem ključeve na noćnom stolu i izađem brzim koracima. Još više ubrzam kroz hodnik dok ne dođem na parking iza škole. Otključam auto,sjednem i upalim ga. Tati je lako opravdati par dana odsustva sa nastave.

ELLA POV

Ulazimo kroz kapiju dok za nama idu 3 auta. Treba nam pomoć ako šta krene po zlu. "Jesi dobro?" Kaže dok parkira auto.
"Nisam,ali se moram sabrati." Otkovčam pojas,a on ugasi auto. "Vjeruj mi,Eren će večeras sjediti sa nama u dnevnom i pričat nam sve." Klimnem glavom i izađem prije njega.

Jedna od najgorih stvari koje su se desile od početka svega ovoga jeste to što sam zavoljela Draca i prihvatila njegovu porodicu sem Luciusa.
Koliko će ih boljeti kad shvate da sam ja ta koja ih je izdala.

Pomaknem se dok se auto parkira pored. "To je to?" Upitam kada svi dođu.
Tetak klimne glavom i ode do drugog auta. Ja samo stojim i gledam kada će izaći i shvatiti šta se dešava.

Odem do ostalih. "Ne radite ništa dok oni ne započnu." Napomene ih tetak.

Okrenem se i vidim Stacy i Narccisu na vratima kako gledaju. "Eno ih." Kažem dok gutam pljuvačku koja mi se čini poput kugle.

Tetak prvi krene onda ja za njim te ostali. Saberem se jer znam radi čega sam ovdje.

Stanemo malo dalje od stepenica gledajući ih. Stacy zamukne kad me ugleda pa Narccica progovori. "Ella šta radiš ovdje?" Pogleda u ostale.
"Zovni Luciusa i saznat ćete!" Povikne tetak. Pogedam u Stacy koja još ne razumije zašto je hrpa ljudi oko njezine kuće i zašto baš tražimo njenog oca.
Obadvije uđu u kuću i zatvore vrata.

"Misliš da će doć?" Upitam.
"Naravno da hoće."

Ispred se pojavi on. Duge bijele kose koja se polako pretvara u sjedu i u crnom odijelu. Pogleda u sve i zastane kada ugleda mene. "Šta radite ovdje?" Vikne.
"Siđi dole Luciuse,došli smo razgovarati." Kaže tetak.
Posluša ga i stane ispred nas dvoje. Ponovo gleda u mene i podigne obrvu. "Došli ste ovdje da mi strašite ženu i kćerku?" Obrati se tetku. "Od kud ti ovdje?" Sad se obrati meni.
"Došli smo ovdje sa jednom namjerom." Kaže tetak prije nego što odgovorim tom ljigavcu. "Želimo te podsjetiti na nešto što ti dobro pamtiš,ono što se desilo prije 4 godine. Luciuse." Sviđa mi se to što tetak svaku rijeć izgovara smireno i opušteno.
Lucius prekrsti ruke. "Pređi na stvar. Trošiš moje a i svoje vrijeme,kao i njihovo." Pokaže prstom na ljude iza nas.
"Znamo da si oteo Eren Johnson,moju sestru." Kažem.

Gleda u mene i razmišlja. "Koga? Nikad nisam čuo za to ime,a siguran sam da si rekla da si jedinica",skrene pogled na tetka. "Siguran sam da si rekla da ti je on otac. Jonathan Smith."
"Ja sam Johnson. Eren Johnson je moja sestra." Oštro me pogleda i nastane tišina.