Terapeut🔚

8

Proveo sam ostatak dana družeći se s obitelji, dok je djed isijavao iz sebe očaj zbog mog stanja, možda i više nego ja sam. Ipak, bio je pun ohrabrujućih riječi i uvjeren da ću svoj problem riješiti i prekinuti tu kletvu čim nađem dobru ženu, podrazumijevajući naravno da će to biti veoma brzo.

Vratio sam se kući i večer proveo ispred kompjutera guglajući sve moguće vrste magije, uroka, kletvi i mogućnosti poništenja nekih od njih. Ima nekog načina, ali većinom je nemoguće. U nekim slučajevima trebalo bi da pomuzem svraku i isčupam pero sa dupeta izumrle vrste orla ili donesem ljuske jaja dinosaura ne bih li sve to odnio nekom tamo šamanu da pokuša rasčiniti ono što je na mene bačeno. Sranje živo. Odbijam vjerovati da se to dogodilo! Odbijam. Ma što djed rekao, ma što ja osjećao nema šanse da me u dvadeset i prvom stoljeću urekla neka Putnica. Svašta! Gluposti. Ne budem lijen ukucam šifru u televizor, otključam programe za odrasle pa još i pojačam. Gledam ovu pornjavu, a osjećam se kao da gledam Discovery kanal i emisiju o razmnožavanju morskih puževa, toliko mi izaziva emociju. Pogled između nogu izaziva suze, ali očito je da ništa ne mogu uraditi. Ne, ne želim izići večeras, želim ostati ovdje, past u komu na ovom trosjedu i ne probuditi se uopće više. Ugasim televizor i prevučem pokrivač preko glave.

- Jebeno sranje!

* * *

Zvuk alarma me digao iz sna u kojem sam se baš kao i na javi mučio sa nemogućnosti uživanja u tijelu neke zanosne crnke. Nekako sam se onim sitnim dijelom sebe ponadao da je jučerašnji dan zapravo bio neka isto tako noćna mora, ali osjećaj u gaćama razbudio me totalno. Ili još više bacio nazad u krevet da pokrijem glavu jastukom i ostanem tako.

- O pa dobro jutro naj seksi psihiću u gradu! Kako je prošao vikend? - Cassie sa širokim osmijehom na licu dočeka me u ordinaciji.

- Jedan dio dobro, drugi dio pakao - krenem ka uredu, ona ustane pa krene za mnom.

- Što pakao? Što se dogodilo?

- Ništa. Jednostavno nije bilo baš... dobro.

- Mom šoku nema kraja.

- Kako si se ti provela?

- Premorena sam, ali u isto vrijeme napunjenih baterija. Je li to uopće moguće?

- Moguće je. Tijelo ti je možda fizički iscrpljeno, ali  duša i psiha su ti totalno nahranjene. To je ljubav koju dobivaš od tvojih voljenih i koju ti njima pružaš. Znaš na što mislim?

- Da, znam. Nego reci mi, što je tebi sjebalo vikend?

- Mlohava kita - kažem, pa se sagnem ispod stola i uključim kompjuter. Kako dignem glavu umalo ne udarim u njenu bradu. Bukvalno se zalijepila za mene.

- Što. Si. Rekao? Mloh... ml...

- Da jebote Cassie, kita mi je umrla jučer ujutro, ok? - trepće u nevjerici.

- Umrla? Misliš... - pokaže savinut kažiprst.

- Da, upravo tako. Eto.

- Kako? Zašto? Jesi li bolestan?

- Nisam. Uklet sam.

- Što si?

- Uklet. Kresao sam Putnicu koju nisam htio odvesti kući, nisam je ispoštovao po njezinim zakonima i lijepo me kaznila svojim magičnim jezikom. - Ona me gleda i svakog trena će prasnuti u smijeh. - Hajde nasmij se mojoj muci, da riješimo to i da nastavimo s poslom.

- Jesi išao doktoru?

- David kaže da uzmem malo slobodnih dana, da se sredim.

- Dobra ideja. Trebao bi.