Terapeut🔚

18

Barbara Bailey djelovala je kao neko malo, izgubljeno i uplašeno lane kada smo joj njezina kći i ja prišli na malenoj terasi koja je bila nekako pola vani, pola unutra. Lia je dosta ličila na nju, imala je majčine crte lica, što jasno govori da je i Barbara bila izuzetno lijepa žena prije nego je doživjela ovu gadnu sudbinu. Gledala je u zelenilo koje je bojalo dvorište bolnice, vjerojatno izgubljena u nekom svom svijetu. Prišli smo, izvukli stolice i sjeli pored nje. Tek kada je postala svjesna nečijeg prisustva okrenula je glavu.

– Zdravo mama! – čim ju je pogledala osmijeh se razlio njenim licem.

– Lia, došla si – stegne joj ruku, a Lia njezinu poljubi.

– Žao mi je što nisam stigla ranije. Ovi dani su ludilo, ne znam gdje udaram. A, i bila sam iskreno spriječena od strane ovog seksi tipa ovdje – kaže, a majčine oči se prebace na mene. – Majko, ovo je doktor Aleksandar Cline, moj... Partner. – nakrivim glavu u znak pozdrava i nasmiješim se Barbari.

– Drago mi je da vas upoznajem Barbara. Lia se mnogo brine za vas, a ja...

– Doktore Cline, vi ste njezin dečko?– pogledam u Liu, ona zakoluta očima.

– Jesam. – Razvuče usne u široki osmijeh, pa šara očima između Lie i mene.

– Ovo je tako lijepo za čuti. Konačno da ima nekog normalnog muškarca pored sebe.

– Daleko je ovaj od normalnog mama, ali dobar je. Sviđa mi se.

– Kako ste se upoznali?

– Branio me od one avetinje kada me nagazio u klubu. I častila sam ga pićem. Poslije smo naletjeli jedno na drugo u tržnom centru i tako, kava, šetnja... Krevet.– ošinem je pogledom, ali ona opušteno. Vidi mene svega mi, poševio pola države, a sada kao tu glumim finoću pred gospođom majkom. Je li to još jedna od odlika papaka, da osjećaju sram kada njihova ženska govori o seksu koji upražnjavaju pred njezinim roditeljima? Je li to taj automatski osjećaj muke koji se javlja jer znaš da ševiš kćer osobe koja sjedi preko puta tebe? Nisam uopće o tim stvarima razmišljao, jer ovo je jebeno prvi put u životu da upoznajem roditelje djevojke s kojom dijelim krevet. Što znači da je još nešto u mom životu prvi put baš sa njom. Baš sa ovom malom lutkom.

– To je lijepo. Hvala Bogu pa u ovom ludom gradu postoje još uvijek muškarci koji su... Kako se kaže... Kavaljeri. Džentlmeni.

– Ma, ovaj ti je sav gentle man ( nježan čovjek). Ma jesi, jesi, zar ne? – pita, pa me lagano štipne za obraz kao malo dijete.

– Drago mi da te vidim sretnu kćeri.

– A, meni je i dalje grozno što te gledam ovakvu, ali... Imam dobrih vijesti draga majko. – Barbara digne obrve. – U ponedjeljak izlaziš odavde.

– Zbilja?

– Da. Stanje je za sada stabilno, ali mama... Nećeš moći sama. Trebat ćeš pomoć. Zbog bubrega, i tih gubljenja. Mora biti netko pored tebe, jer nikad ne znamo kada će nastupiti ta praznina. Netko mora paziti na tebe. Ja... Ja želim mama, zbilja želim, ali ne mogu biti uz tebe cijeli dan. Moram raditi, moramo od nečega živjeti.

– Jasno mi je to Lia. Ne bih ti nikada mogla natovariti tu brigu na vrat. Ti zaslužuješ živjeti. Mlada si i trebaš, ja sam ionako otpisana. Ovome nema lijeka mila i ja to znam. Neću tebe obavezati da se brineš o meni, ti moraš da vodiš svoj život.

– Ti si moja majka, ti si mi najvažnija. – Barbara skrene pogled ka meni.

– Neke druge osobe bi trebale da ti postanu važnije mila. Moraš da središ svoj život. Ja ću se nekako snaći.