Pjesme sve i svakakve

15. pjesma (Da ti pričam prijatelju moj, 2012. godina)

3.

E, sad prijatelju,

Znaš li ti,

Kako je to,

Kad ti sunce čelo

Obasja?

Kad ono,

Nakon duge oluje

Ponovo zasja.

Znaš li kako je to?

Tako meni bi,

Kad je vidjeh prvi put,

I tako bi,

Kad je vidjeh

Svaki drugi put.

Znaš li ti kako je to,

Kad sunce jako grije,

Kad te toplinom

Obavije,

I toliko ti ugodno

Biva,

Da u tvom životu

Nestaje, hladnoća

Crna i siva.

Tako ti je

Kad,

Blizu si nje.

I tada,

Kao i kad

U sunce gledaš,

Ona te osljepljuje,

I sve,

Iz tvog vida

Nestaje.

Samo ona,

Moja draga

Ostaje.

4.

Ali,

Prijatelju moj,

To,

To je još malo,

I dovoljno nije,

Da se opiše,

Kolko mi je do nje stalo.

Ona,

Ona ti je prijatelju,

Slatka kao med,

Kud ide,

Kud gleda,

Topi sav led.

Njezin glas,

Je lijep,

Kao pjev ptica,

Tko ga čuje,

U njemu mira

Raste klica.

Njena kosa,

Ko od svile veo,

Njen lik, lako bi te zaveo.

A sad

Tako mi je žao,

Što sam je izgubio.

Tužna je to istina,

Ona je iz mog života zauvijek

Nestala.

I zato se jadam tebi:

Da mi ju je samo

Vidjeti.

Da mi ju je samo

Taknuti.

Pa makar i samo još jednom,

Da se pojavi u mom životu

Bijednom.

Pa makar je ne vidio nikad više,

Ni kak piše, ni kak briše,

Kak se smije,

Kak se ljuti,

Sve dok na me ne padne sjenka smrti.

-za P.