Pjesme sve i svakakve

65. pjesma (Skoro pa sonet, 2014. godina)

O, svijetla je put njena,
i oči su joj nebesko plave,
anđeli je nebeski slave,
a od sunca je ljubljena.

Preko krhkih ramena joj duga
smeđa kosa nježno pada,
njen osmjeh, lice životom mi vlada,
jer od nje ljepša nije nijedna druga.

Kada sa mnom, iako rijetko, razgovara,
raspolaže svom pažnjom mojom, svim srcem mojim,
jer njenom glasu na ovom svijetu nema para.

I tad nekad, kad se nasmije, u raj me diže,
no onda me odjednom hladno hladno gleda, kao da mi ljubav vidi,
pa me pad strmi od srama stiže.

-za M.

Prije svega, zahvaljujem svima koji ovo čitaju.A kako nisam dobar u zahvaljivanju neću duljiti sa zahvalama. Ova pjesma je, kao i prethodna, inspirirana jednom drugom osobom, za razliku od svih prethodnih.Baš zbog toga što nisu sve pjesme posvećene istoj osobi, a posebice one koje pišem posljednjih par mjeseci (doći će i one na red za objavljivanje), odlučio sam ispod ljubavnih pjesama (prošlih i budućih) ostaviti inicijal, kako bi se razlikovalo kome je posvećena koja pjesma.Eto, to bi bilo to.