Pjesme sve i svakakve

22. pjesma (O Životu, Njoj, Psovkama i Piću, 2013. godina)

Bi li moglo biti gore,

nego da su dani noćne more,

i sve uzvisine nepremostive gore?

Sad je boli cijelo more,

i one moje srce trgaju,

volju orobljuju.

A ti si negdje,

negdje, a ja te vidim svugdje...

No čemu briga?

Obećanje sam dao,

i moram se od te udaljiti,

iz tvog života nestati.

Al čemu tuga?

Ti prevrijedna si za me,

za blato,

ti si čista kao zlato,

pa sam nepotreban zato.

Samo se nadam da bol neće dugo trajati,

da se neću dugo još mučiti...

Nadam se.... nadam, da ću te zaboraviti...

Možda će onda svi sretni biti.

-za P.