Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Francuska, 1875. godina, 24. decembar, Badnje veče
Grof je uputio svojoj mladoj ženi vrlo poznati pogled koji joj je govorio da ga večeras čeka u svojoj postelji. Kao i svaki put do sada grofica je samo klimnula glavom kako je nalagao bonton i pristojno ponašanje. Bila je jako nervozna. I sama je znala ishod ove večeri. Sve će ipak ostati na još jednom pokušaju. Njena služavka Arlette ju je pratila. Ona će je pripremiti za ovu noć u kojoj je grof polagao zadnje nade. Ali kada bi je samo poslušao vjerovatno bi zajedničkim snagama uspjeli da pronađu rješenje za taj problem. Pri dnu stepenica stajao je batler.
''Gospodarice, želim Vam srećno Badnje veče.'' Bastian je bio već pet godina u njihovoj službi, tačno toliko godina je trajao njen brak sa grofom. Početak braka je bio savršen a sada se činilo da od tog savršenstva nisu ostale ni mrvice. Ona više nije ista osoba kakva je bila na početku. Sve se promjenilo.
Grofica se ljubazno zahvalila a potom je još jednom udahnula dok se vazduh širio njenim plućima dok je koračala do grofove sobe. Kako su pravila društva nalagala bračni par je imao odvojene sobe. Ovu noć će provesti u grofovoj sobi, a kada čin bračne dužnosti se završi ona će preći u svoju sobu. Služavka je počela da otkopčava dugme po dugme sa njene haljine sve dok se tkanina nije obamotala oko članka. Potom je došao red na korzet. Bio je vrlo lijep, sašiven od francuske svile, ukrašen motivima čipke i volana. I on se našao na podu.
''Gospodar je naredio da večeras imate ovu spavaćicu na sebi. Naime, sašivena je po zadnjoj modi kod krojačice i veoma mnogo je koštala. Kada su sluge donijele kutiju vidjela sam parče papira na kome je bila ispisana cifra.'' Arlette je u rukama držala providnu spavaćicu boje slonovače. Kada ju je grofica Monique ugledala na svom tijelu još jednom je obuze stidljivost. Pet dugih godina ju je ista služavka pripremala za spavanje a ona se nikako nije mogla naviknuti. A sada je i sama služavka znala šta grof planira sa njom. Progutala je pljuvačku dok se približavala stolici. Još jedno pravilo koje je grof želio da bude ispoštovano. Iako joj je kosa sve vrijeme bila podignuta u visoku svečanu punđu, ni jedna dlaka nije smjela da 'pobjegne', morala je da bude ukroćena ukosnicama. Imala je dugu smeđu kosu koja je dosezala sve do njene zadnjice. I imala je tako mnogo lokni.
''Sada sjedite na krevet. Reći ću grofu da ste spremni.'' Arlette se naklonu a potom je ostavi samu.
''Ako mi rodiš nasljednika traži od mene šta god poželiš.''
''Moj dobri prijatelj doktor Jean mi je pripremio napitak od ljekovitih trava. Sada bi trebao da djeluje.''
''Uzeo sam te za ženu kada si imala sedamnaest godina, imaš široke bokove za rađanje ne znam zašto nikada ne uspijemo da bračne dužnosti dovedemo do kraja.''
''Ne želim da moje bogastvo pripadne mom jedinom nećaku. I sama znaš da mi je on jedini pravi nasljednik. Po krvi. Ali ako bi imao sina sve ovo bi pripalo i tebi.''
