Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
''Da li grofica Monique zna ili možda sumnja da si ti nećak grofa Jacquesa?'' Bastianova majka Louna je upitala svog sina dok su sjedili u skromnoj kući njegovog pokojnog oca. Za par dana bi se trebala navršiti godišnjica smrti grofa.
Još jedna godina se bližila kraju. Dok je zamišljeno posmatrao plamen svijeće Bastian se prisjećao važnih detalja koji su se dogodili od kraja prošle godine pa sve do ovog trenutka. Dok je madam Violleta boravila na imanju sve do kraja januara, i često bi svoju kćerku znala da prekori zašto još uvijek u svojoj službi ima lijepog i zgodnog batlera. Često bi sasvim slučajno znao da čuje razgovor majke i kćerke dok bi stajao ispred vrata spavaće sobe. U tim trenucima je bio veoma uplašen. Sama pomisao da bude razdvojen od Monique bacala ga je u očaj.
Ali na svu sreću njegova gospodarica je ostala čvrsto pri svojoj odluci i zadržala ga u svojoj službi. Početkom februara madam je shvatila da je konačno došlo vrijeme da se vrati u svoju rezideniju. Bližio se dan zaljubljenih. Taj podatak je pročitao iz jedne knjige u biblioteci i želio je nešto specijalno da pokloni Minique. Snijega nije bilo, a ona je i dalje bila u žalosti i nosila je crne haljine. Znao je koliko je obožavala jahanje zbog toga joj je ljubazno predložio da prošetaju imanjem. Sve vrijeme ju je budnim okom pratio. Dodir. Pogled. Osmjeh. Sve je to ostalo duboko urezano u Bastianovom srcu.
Bilo mu je sasvim potrebno to. Da bude u blizini žene koju je volio. Bila mu je potrebna više nego vazduh koji je udisao u svoja pluća. Mjeseci su prolazili jednim za drugim, pažljivo je vodila domaćinstvo i imanje, ponekad bi dolazila porodica u posjet ili grofice ostalih plemića. Sada je bio decembar a on je dobio pet dana da posjeti svoju porodicu. Na rastanku je poljubio njenu ruku a potom jahajući crnog konja zaputio se u skromni dom svoje majke i dvije mlađe sestre. I dalje je na usnama osjećao poljubac koji je spustio na Moniquinu kožu.
Mekana poput svile.
''Ne.. grofica kao ni ostatak sluga na imanju uopšte ne sumnjaju u to da bi ja mogao da budem nećak grofa. I nikada neće saznati za taj podatak.'' Nakon smrti oca Emmanuela, Bastian je postao glava porodice. Kada mu je otac stradao kočijom dok se vraćao iz susjednog grada gdje je obavljao posao na tržnici, tada je odlučio da proguta svoj ponos i da zamoli strica, odnosno Jacquesa za pomoć. Imali su pravo za to. Naime, oba brata nisu bila u najboljim odnosima. Razlog je bio taj da se Emmanuel prvi stupio u brak sa Lounom. Nakon devet mjeseci rodio se Bastian a nakon nekoliko godina još dvije kćerke.
Jacques je bio bjesan. Nije imao muškog potomka a pri tome nije bio u braku. Cijelo bogastvo bi pripalo Bastianu i njegovoj porodici. Zbog toga je u pripitom stanju nasrnuo na Lounu ali na svu sreću Emmanule ju je spasio iz kandži brata a potom napravili veliku svađu. Od tada pa sve do smrti dva brata nisu razgovarala. Kada je ipak nakon nesrećnog slučaja Bastian progutao ponos i zamolio za pomoć, Jacques ga je zaposlio kao slugu i uživao je u provociranju i omalovažavanju. Ali sve se promjenilo kada je ugledao Monique.
Trpio je uvrede i poniženje svaki put kada bi ostao nasamo sa grofom samo zbog svoje porodice a i nje, koja je uvijek bila dobra prema njemu. ''I dalje misliš na nju? Znaš da je takva ljubav nemoguća.'' Majka je dobro poznavala sina i svaki put kada bi pričao o svojoj gospodarici imao bi poseban sjaj u oku. ''Čak ti i sada nedostaje dok si ovdje.''
