Oops! Ang larawang ito ay hindi sumusunod sa aming mga alituntunin sa nilalaman. Upang magpatuloy sa pag-publish, subukan itong alisin o mag-upload ng bago.
Grofica Monique je sanjala najljepši san te noći. Snijeg je i dalje vani padao kao da je sam sebi dao obećanje da će ovaj Božić biti najveličanstveniji do sada u svojoj bijeloj raskoši. Dok je ona bila poput anđela neko je ipak u porodici bio poput samog vraga. Nije mogla ni da nasluti šta je njena majka sve u stanju da uradi kako bi zadržala ugled u društvu i da njeno bogatstvo iz dana u dan raste. Nije čak ni pomislila za tajni plan i dogovor koji je donedavno pao. U snu je bila u zagrljaju muškarca koji je toliko bio divan i pažljiv da se na trenutak počela plašiti te sreće koja je pokucala na vrata. Bila je to ljubav koja je samo čekala svoj trenutak.
Stoga je sledeće jutro imala najveći osmjeh na licu kada je otvorila oči. I dalje je osjećala poljupce po cijelom tijelu kao da je on sada tu sa njom u ovoj sobi. Ponašala se kao prava bestidica i dalje se sjećala kako izgleda nago Bastianovo tijelo. Gospode, ni u najluđim snovima nije zamišljala da je on tako zgodan i lijep. A itekako je bio. Čvrsti mišići, neodoljive dlačice koje su se spuštale sve do onog dijela koji je bio mnogo čvrst na dodir. Sinoć nije imala dovoljno hrabrosti da ga dodiruje na način na koji je samo ona to željela. Ah, a kako je samo željela. Prokleti bonton i pravilno ponašanje.
Nije bila dovoljno iskusna u tim stvarima što se tiče odnosa u postelji. Kad se samo sjeti svih onih noći koje je morala da istrpi zbog svog pokojnog muža iste sekunde je dobila nagon da povrati hranu koju je sinoć večerala. Tek sa Bastianom je počela da upoznaje svu nježnost, pažljivost i po prvi put je čula lijepe riječi u krevetu. Mislila je da se to ne događa, već da muškarac uzme ono što mu se nudi u krevetu. Možda Božićno čudo ipak nije zaboravilo ovo imanje. Ovo će biti najbolji Božić do sada, dala je sebi obećanje. Stoga je Monique ustala iz kreveta kako bi sama odabrala svoju najljepšu haljinu. Nije imala vremena da čeka služavku da joj pomogne prilikom odjevanja. Oh, kad mi samo znala koja je njegova omilljena boja. Ili možda, koji kroj haljine da odabere. Ona je samo željela da bude najljepša za Bastiana.
Za to vrijeme u kuhinji Bastian se ljubazno zahvalio jednom od kuhara koji je pripremio doručak za groficu. Na tacni se nalazilo jedno pečeno jaje, dvije kobasice, svježa salata od sezonskog povrća i čaj od trešnje. Zahvaljujući svojoj majci, on je znao u kom periodu godine se sakuplja plod trešnje, na koji način ga je potrebno ostaviti da se suši i naravno pravilno pripremanje čaja za vrijeme zimskih dana. Porodična tradicija. A nije bila velika tajna, jer je on sa lakoćom pamtio sve ono što je grofica obožavala da jede i pije jer mu je samo ona bila u mislima. Do sinoć je mogao da sakrije svoja osjećanja a od jutros se plašio da će ga izdajničko rumenilo na licu odati. Njen miris, tihi jecaji koje je ispuštala sa svojih punašnih usnica, zatim poljupce koje je ostavljala po njemu će mu zauvijek ostati u sjećanju. Bila je tako slatka i samo njegova.
Ustao je ranom zorom i prvo što je uradio kada je obukao odijelo batlera je bilo to da je u vrtu pronašao crvenu ružu. Bila je za Monique. Latice ruže su bile lijepe poput nje. Gospode, da li će se ikada naviknuti da je zove pravim imenom a ne njenom titulom grofice. Bio je toliko srećan. Čak se njegova muškost budila i u ovom trenutku dok je hodao stepenicama koje su vodile do sobe. Prokletnik jedan, sad je našao trenutak kada će biti tvrd poput čekića. Pokucao je jednom, a potom otvorio vrata. A kada je ugledao prizor ispred sebe ostao je na sekundu bez vazduha.
