Vječni rat

Evo njega opet

Svi su sjedili u hodniku bolnice.Chloe je nemirno hodala gore-dolje,Susan naslonjena na zid,a svi ostali su mirno sjedili na stolici.

"Kaj je to bilo!?"-izdere se Chloe.Više nije mogla izdržati,a da ne pita.

"Poslije ćemo ti reći."-tiho odgovori Susan.

Doktor izađe iz sobe gdje je bila Rita,svi se naglo ustanu.

"Iiii...?"-upita Mike.

"U jako kritičnom je stanju.Nije nemoguće da ju spasimo,ali bit će teško.Moramo obavijestiti roditelje,znate njihov broj mobitela?"-doktor.

"Ne."-reče Susan.

"Nema veze,pronaći ćemo na računalu.Mislio sam da vi nazovete jer je,inače,bolje da im priopći netko blizak."

Svi su pomislili na Chloe,pošto je ona jedina koja je bliska s Ritom.Čekali su satima.Ne iščekivali trenutak kad dođu njezini roditelji jer onda moraju izmisliti veliku laž što će biti teško jer mora pokrivati toliko toga od prošle noći.Susan je žalila Ritu najviše.Krenula je polagano prema njezinoj sobi usprkos doktorovoj zabrani.Pokraj vrata je bio prozor na kojem su bile na vučene zavjese.Susan nije vidjela mnogo,samo mutne siluete aparata i Rite,ali ako proviri na krajevima prozora mogla bi vidjeti pola kreveta.U tom trenutku je Mike pozove na hodnik par koraka ispred čekaonice u kojima su bili Lily ,Chloe,Marshall i Jack.

"Susan!"-prošapće Mike.Moraju biti tiho rekao je doktor jer se drugi pacijenti odmaraju.

"Kaj je?"-reče kad dođe do njega.

"Moram reći ovo roditeljima."

"Ne možemo!Uostalom,neće nam vjerovati."

"Šta!?Ne.Ne Ritinim ,nego našim.Oni nisu jedini koje će stradati,ako nešto ne poduzmemo."

"Ne možemo sada.Trebamo biti ovdje za Ritu i Chloe.Kada dođu roditelji mi moramo biti ti koji će lagati oko toga što se dogodilo."

"Kad smo već kod toga jer si razgovarala s Chloe?"-Susan napravi o,sranje facu.

"Mislila sam da ćeš ti!"

"Nemoj kriviti zgodnog.Ti si cura,ne ja.Ti bi trebala joj objasniti!"

"Tipično si dečko!"-okrene se.Vidi da Lily s njom razgovara.Kada je skužila da ju gleda,Lily kimne Susani u znak da objašnjava Chloe.

Činilo im se da su čekali satima,ali zapravo prošlo je nekoliko minuta.Lily je zaspala na Susaninom ramenu,dok su sjedili.Odjednom dođe doktor.

"Sad će roditelji doći.Pošto ste čekali dosta dugo mogu vas pustiti par minuta prije nego dođu."-reče doktor dok otvara vrata.

Oni koji su sjedili ustali su se,a Lily se blago probudila.Krenuli su prema Ritinoj sobi tako tiho kao da će vidjeti čudo unutra.Sve je bilo polu mračno,jedino što se čulo je bio bolnički aparat s Ritinim otkucajima srca.Nije bilo puno u toj sobi samo mali stolić pokraj kreveta u kojem je bila njihova prijateljica.Vidjele su se ogrebotine i modrice po njezinom licu i rukama,sve ostalo je deka i bolnička spavaćica pokrivali.Najveću krivnju ,dok su joj prilazili,osjećala je Chloe.Skoro je zaplakala,a nije ni htjela pomisliti kakvu ranu ima ispod deke,na trbuhu.Tišinu koja je zavladala,odjednom prekine uzvik Ritine mame.

"O,moj Bože!" -zaleti se prema njoj.Zagrli je što nježnije,pogladi po kosi,te primi joj ruku.-"Tko ti je ovo napravio?"-uz jecaj progovori.

Chloe izleti iz sobe,prošavši pokraj Ritine tate na vratima.Susan je prati.

"Šta ako saznaju da sam  to ja učinila?!"-naglo se okrene Chloe kada je skužila da je prati Susan.

"Ništa.Neće.Mi smo jedini bili tamo."-primi je za oba dva ramena i pokušava smiriti.